Jeste li ikada razmišljali o tome kako vrtlarstvo može pomoći djeci u duhovnom rastu? Budući da je to praksa koja postoji barem od vrlo ranog neolitika, sasvim je prirodno da vrtlarstvo nudi obilje metafora za duhovni rast. Baš kao u prispodobi o sijaču, gdje sjeme pada na različite vrste tla, naši životi pružaju plodno tlo za njegovanje vrlina.

U katoličkoj tradiciji, ličnosti poput svetog Tome Akvinskog, slijedeći Aristotela, istraživale su koncept moći i djelovanja, često koristeći metaforu potencijala sadržanog u sjemenu da postane biljka u cvatu. Vrtlarstvo s djecom postaje ne samo zabavna aktivnost, već moćan način njegovanja mladih srca.

Njegovanje poštovanja prema stvorenom

Baš kao što sjeme ima potencijal za veličanstveno cvjetanje, djeca posjeduju urođenu sposobnost za vrline. Strpljenje, briga i poštovanje prema stvorenom sjeme su koje možemo pomoći našoj djeci uzgojiti. Dok obrađujemo tlo i zajedno s njima sadimo naše sjeme, pokazujemo im važnost ustrajnosti.

Spor i stabilan proces rasta odražava razvoj dobrog karaktera. Objašnjavamo ciklus života: ovisnost o sunčevoj svjetlosti i kiši, nježnoj brizi, a možda čak i delikatan ples između grabežljivca i plijena – ako bilo koja buba odluči pojesti naše biljke. To potiče osjećaj čuda za Božju kreaciju i odgovornost da se brine o njoj – u skladu s porukom Laudato Si o brizi za okoliš.

Baš kao u prispodobi o sijaču, gdje sjeme pada na različite vrste tla, naši životi pružaju plodno tlo za njegovanje vrlina.

Sićušna klica koja gura kroz zemlju opipljiva je lekcija o nadi i snazi ​​njegovanja. Dok djeca zalijevaju biljke i gledaju ih kako bujaju, uče važnost odgovornosti i radost brige za nešto dragocjeno. Žetva (bilo da se radi o punim rajčicama, suncokretima ili samo vašoj običnoj sobnoj biljci kojoj je uspjelo izrasti novo lišće) postaje proslava njihovog truda — i nagrada za njihovo strpljenje. Stoga vrtlarstvo pruža prilike za razgovor o katoličkim vrijednostima.

Parabola o sijaču

Ciklus sadnje i žetve neprimjetno je povezan s prispodobom o sijaču, gdje Isus naglašava važnost primanja Božje riječi otvorenog srca. Možete čak i svojoj djeci pričati prispodobu uvijek iznova, jer često vole slušati istu priču uvijek iznova. Nadalje, delikatna priroda sadnica može dovesti do velikih rasprava o nježnosti i suosjećanju. Čak i čin plijevljenja može biti metafora za uklanjanje negativnosti iz naših života.

Zajedničkim iskustvom njegovanja vrta ne samo da uljepšavamo svoju okolinu, nego i njegujemo dublju povezanost s našom djecom i Božjim stvorenjem. Kako nas papa Franjo podsjeća u Laudato Si’, “obrada zemlje, sijanje sjemena i žetva su aktivnosti prožete posebnom milošću” (Laudato Si’, 9).

Vrtlarstvo s djecom je prekrasan način da se živi ova milost, sadnjom sjemena ne samo u zemlju, već i u srca i umove sljedeće generacije.