U djetinjstvu me majka često savjetovala da “prikažem bol” kad god bih se požalio na sitne neugodnosti i patnje. Tada sam slabo shvaćao da ova jednostavna fraza sadrži ključ za razumijevanje dubokog otajstva Suotkupljenja. Kao onkolog, imao sam priliku dublje proniknuti u ovaj koncept, gledajući izvan fizičkog vela patnje i boli kako bih shvatila duboku duhovnu stvarnost koja često prolazi nezapaženo. Bio je to put prosvjetljenja i cijenjenja, rasvjetljavanja Gospina suotkupljenja i načina na koji aktivno sudjelujemo u njemu, piše Elie Dib s portala Catholic Exchange.

Gospodin Isus je rekao: „Jer bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah žedan i napojiste me, stranac bijah i primiste me, gol bijah i odjenuste me, bolestan bijah i pohodiste me. Bio sam u zatvoru i došli ste k meni.” (Matej 25,35-36)

Poistovjećujući se s bolesnikom koji pati, Gospodin Isus poručuje da je jedno s onima koji su u nevolji. Kakva je utjeha znati da dijelimo Kristovo dostojanstvo kada trpimo! Kada smo bolesni ili u fizički patimo, ujedinjeni smo s Kristom, sudjelujući u Njegovoj patnji kao što i On sudjeluje u našoj. Ova se veza kuje dok svoju bol i kušnje usklađujemo s Kristovom otkupiteljskom mukom na križu na Kalvariji. Naša vjera u Gospodina Isusa Krista daje nam snagu da izdržimo izazove traženja medicinske pomoći, bez obzira je li ona izlječiva ili ne. Unatoč tjelesnom i emocionalnom udaru bolesti, svojom vjerom prinosimo svoju bol i patnju Kristu, omogućujući nam da sudjelujemo u spasenju duša kroz zasluge naše zajedničke patnje.

Raspeće/Foto: Dario Zürchauer

Također, mi se u svojoj patnji možemo obratiti Blaženoj Majci Mariji. Podno križa Marija je stajala kao izvor utjehe i snage za Isusa. Držala ga je u naručju kada je Njegovo beživotno tijelo skinuto s križa – dirljiva slika poznata kao Pieta. Ovaj trenutak sažima duboko jedinstvo Marijine krajnje boli i Isusovih spasonosnih rana. U vlastitoj patnji i mi smo povezani s Marijom, jer smo sjedinjeni s Kristom, ranjeni i bez daha, u utješnom zagrljaju Njegove majke.

Šimun je prorekao: “I tebi će samoj mač probosti dušu.” (Luka 2,35). Uistinu, bolni mač se živo očituje podno križa. Koplje koje je probolo Isusovo srce probolo je i Marijinu dušu. Ona, naša suotkupiteljica, prihvatila je Božju volju svoga Sina i svoga Boga, pristajući iz ljubavi.

Opet je Gospodin Isus rekao: Jer… gladan bijah i dadoste mi jesti, žedan bijah i napojiste me, stranac bijah i primiste me, gol bijah i odjenuste me, bolestan bijah i pohodiste me ja sam bio u zatvoru i pohodiste me.” Ove se Isusove riječi savršeno odnose na našu Presvetu Majku Mariju. Isus je bio gladan, a Marija ne samo da Ga je hranila u svojoj majčinskoj funkciji, već Ga je hranila i svojom poslušnošću spasonosnom planu utjelovljenja, muke i uskrsnuća. Isus je bio i jest gladan duša koje su mu voljne predati sve kako bi te duše bile ujedinjene s Božjom voljom (“Neka bude volja tvoja” – Matej 6,10) tako da će Božji planovi spasiti više duša kroz nas. Marija predstavlja savršen primjer hranjenja Isusove “gladi za pravednošću” (Matej 5,6) svojom poslušnošću i predanjem Božjoj volji.

U vlastitoj patnji, kada smo sjedinjeni s Kristom, posebno po Euharistiji, mi smo postali stranci svijetu i našim prijašnjim životima, a ipak nas Marija prima u svoj suosjećajni zagrljaj.

Svijetu bi moglo biti čudno da će Sin Božji doći u obličju djetešca. Ipak, Marija je dočekala Isusa kada ga je nosila u svojoj utrobi tijekom otajstva utjelovljenja. Taj stranac kojeg je Marija dočekala bio je Sin Božji, Spasitelj svijeta. Na križu je Isus, obavijen ranama, postao stranac obliven krvlju, noseći grijehe čovječanstva. U ovom trenutku Marija je još jednom primila ovog stranca, boraveći uz Njegove noge, moleći i sjedinjujući svoju patnju s Njegovom. I mi u euharistiji pozdravljamo Isusa u našim srcima. Isus u Euharistiji je stranac u očima nevjernika, ali samim svojim riječima: Ovo je moje Tijelo… Ovo je moja Krv… U vlastitoj patnji, kada smo sjedinjeni s Kristom, posebno po Euharistiji, mi smo postali stranci svijetu i našim prijašnjim životima, a ipak nas Marija prima u svoj suosjećajni zagrljaj.

Njegovo tijelo, prekriveno od glave do pete okrutnim ranama poput gubavca, nosilo je težinu naših grijeha. Dok svoje vlastite patnje sjedinjujemo s Kristom, Marija nas zagovara svojim molitvama.

Kao što je Marija povila Isusa kad se rodio nag, tako je i Njegovo nago tijelo prekrila suzama poštovanja nakon što je skinut s križa. Pokrila je Njegovo sveto tijelo grobnim platom. Kada smo bolesni i kada se sjedinjujemo s mukom Kristovom, naš nedostatak zdravlja, tako reći, naša golotinja pokriva se duhovnim zaslugama Isusove i Marijine muke. U Isusovoj nevolji, prikazanoj kao gubavac izbačen na Kalvariju, Marija je vjerno stajala u podnožju križa, brinući se za njega. Njegovo tijelo, prekriveno od glave do pete okrutnim ranama poput gubavca, nosilo je težinu naših grijeha. Dok svoje vlastite patnje sjedinjujemo s Kristom, Marija nas zagovara svojim molitvama. Ona našu patnju, ujedinjenu s njegovom mukom, prikazuje Bogu Ocu, tražeći okajanje za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta.

Kao što je bez prestanka molila za Isusa u Njegovim vremenima kušnje, moli za nas u našim bolestima i nevoljama. Njezina vjera ostaje naše sidro, a njezine nas milosti tjeraju prema našem nebeskom domu.

Prije svog raspeća, Isus je bio uhićen i zatvoren. Kao što je opisano u Evanđeljima, Isusa su zarobili hramski stražari u Getsemanskom vrtu nakon što ga je izdao Juda (Marko 14:43-46). Izveden je pred Veliko vijeće i Poncija Pilata, lažno optužen i osuđen na smrt iako nije počinio nikakav zločin (Luka 22,63-71, Luka 23,1-25). Nakon što je pretrpio mučenja i izrugivanja, Isus je nosio svoj križ na Kalvariju gdje je bio razapet između dva zločinca (Lk 23,26-43). Njegovo je tijelo zatim položeno u grobnicu koju su čuvali vojnici tri dana prije nego što je ponovno uskrsnuo u pobjedi uskrsnuća (Matej 27,62-66).

Prihvaćajući svoje kušnje i usklađujući svoje boli s Njegovom otkupiteljskom žrtvom, postajemo jedno s Njim na križu na Kalvariji.

Tijekom tih vremena nepravednog zatvaranja i zatočeništva u mračnoj grobnici smrti, Marija je neprestano molila za Njega, nikad ne posustajući u svojoj nadi i vjeri u Njegovo uskrsnuće. Slično, kada se suočavamo s trenucima tjelesne zatvorenosti i zatočeništva zbog bolesti, kada su nam tijela ograničena u pokretu, Marija dolazi da nas utješi. Svojom neprestanom molitvom i nepokolebljivom vjerom u uskrsnuće svoga Sina udjeljuje nam milost da ustrajemo. Ona nas zagovara da dobijemo darove Duha Svetoga koji nas vodi na našem putu. Ovi neprocjenjivi blagoslovi preko Marije podupiru nas dok tražimo postizanje neba i vječno iskustvo blaženog viđenja Presvetog Trojstva. Kao što je bez prestanka molila za Isusa u Njegovim vremenima kušnje, moli za nas u našim bolestima i nevoljama. Njezina vjera ostaje naše sidro, a njezine nas milosti tjeraju prema našem nebeskom domu.

Kroz bolest i patnju prisno smo sjedinjeni s Kristom u Njegovoj muci. Dok prihvaćamo svoje kušnje i usklađujemo svoje boli s Njegovom otkupiteljskom žrtvom, postajemo jedno s Njim na križu na Kalvariji. U trenucima naše nevolje možemo tražiti utjehu i zagovor naše Blažene Majke Marije, naše suotkupiteljice, koja je trpjela zajedno sa svojim Sinom. Marija nas prima u svoj majčinski zagrljaj dok sjedinjujemo svoje teškoće s Isusovom mukom, pokrivajući nas njezinim molitvama. Ujedinjeni s Kristom i utješeni Marijom, možemo naći smisao i milost u svojoj patnji.

Krunica / Foto: Dario Zürchauer

Dok čvrsto držimo krunicu u rukama i razmišljamo o otajstvima krunice u našim mislima, otvaramo se milostima koje proizlaze iz bližeg hodanja s Isusom i Marijom u našoj bolesti. I u našoj konačnoj bolesti možemo primiti viaticum, euharistiju kao hranu za naše putovanje u vječni život, koja nas krijepi i ispunjava Kristovom trajnom ljubavlju. Iako bolest donosi izazove, ona nas također približava Kristu i otvara vrata spasenju ako slijedimo Marijin primjer nepokolebljive vjere, nade i ljubavi.