Redovnica. U Njemačkoj. U punom sinodalnom hodu: u 32 godine redovničkog života to je moja najveća avantura, koja je predstavljala veliki izazov mom pozivu. Iskustvo sinodalnosti promijenilo je moju ljubav prema Isusu, učinilo da iskusim Duha Svetoga. Nikada nisam toliko voljela svoju Crkvu i nikada nisam toliko patila zbog nje, donosi Vatican News.

Sinodalni put koji počinje od drame zlostavljanja

Kada sam – od 2000. do 2004. – kao teologinja još studirala psihologiju na Gregorijani u Rimu, fenomen seksualnog zlostavljanja u Crkvi počeo se javljati u drugim zemljama. Potom je 2010. na red došla Njemačka. U to vrijeme radila sam kao terapeutkinja. Patnja preživjelih me zahvatila i nikada me nije napuštala. Godine 2018. postala sam predsjednica Njemačke redovničke konferencije, u kojoj su zastupljeni muškarci i žene. U tom trenutku izašla je studija provedena u Njemačkoj koja je pokazala da zlostavljanje u Crkvi ima sustavne uzroke, različite od uzroka koji ga potiču u drugim sustavima. Naši su biskupi ovu situaciju odlučili riješiti zajedno s brojnim predstavnicama i predstavnicima Božjega naroda, tzv. „Sinodalnim putem“. Članovi su 10 redovnica i redovnika različitih kongregacija. Polazište našeg procesa jest i ostaje fenomen zlostavljanja, vizija jest i ostaje evangelizacija.

Novo iskustvo s dragocjenim doprinosom redovnika

Zahvaljujući ovom sinodskom hodu promijenila se moja percepcija mog posvećenog života, mog poziva, mog odnosa s Bogom, moje ljubavi prema Crkvi. A sa Sinodalnim putem promijenio se posvećeni život i njegova percepcija u Crkvi. Već dugo vremena imamo krizu zvanja, zajednice koje uglavnom čine starije osobe, zajednice na rubu izumiranja. Prije nekoliko godina jedan je teolog dobio zadatak da napiše članak o proročkoj dimenziji posvećenog života. Naveo je da u ovom trenutku ta dimenzija kod nas ne postoji te nije napisao članak o tome. U sinodskom hodu sada imamo novo iskustvo jer ima mnogo onih koji nam govore da smo mi redovnice i redovnici važni: zašto? Znam samo dijelove odgovora:

U crkvenim redovima duga je tradicija sinodalnosti

Postoji duga tradicija sinodalnosti u crkvenim redovima. Razvili smo načine da zajedno odlučujemo, da biramo svog voditelja ili voditeljicu, koji su vremenski ograničeni. Generalni kapituli kada se sastaju predstavljaju najvišu vlast. To ima veze s moći, a zloporaba je uvijek i zloporaba ovlasti. A to znači da uz hijerarhijski model unutar Crkve mogu postojati i drugi modeli prema kojima se vrši vlast.

U ženskim redovničkim kongregacijama žene u biti žive u režimu samoodređenja. Dugo se redovnice nisu shvaćale ozbiljno, smatrale su se samo jeftinom radnom snagom. Danas su – kako se u povijesti često događalo – redovnice ponovno ravnopravne sugovornice. Činjenica da je Njemačka biskupska konferencija prilikom jedne krize zatražila vanjsko mišljenje jedne redovnice svakako nije slučajna. Nekim svećenicima se lakše suočiti s redovnicama. Žensko pitanje, koje razmatramo sve do teme ženskog ređenja, kod redovnica je vrlo dobro i ozbiljno prisutno, možda i zato što smo često iskrenije. Osobno sam zahvalna svojoj zajednici što me uvijek podržava kada se javno zalažem za ravnopravnost žena.

Na Sinodalnom putu ima se još mnogo za naučiti

Mi smo nevjenčani. Tijekom sinodalnog procesa raspravlja se i o tome mogu li – kao što se događa u istočnim Crkvama – i oženjeni muškarci biti zaređeni za svećenike. Doživljavamo da dobrovoljni celibat može biti uvjerljivo svjedočanstvo: živimo ga s radošću i ljudi nam vjeruju. Imalo bi se još toliko toga za reći, a ja bih to rado učinila, jer znam da ponekad ima zadrški prema našem Sinodalnom putu. Imamo svoj karakterističan njemački način interkulturalnog djelovanja, ali za budućnost još uvijek moramo puno naučiti: za neke smo previše racionalni, za druge previše emocionalni, treći su iritirani jer smo krenuli prije sinodalnog procesa sveopće Crkve koji je želio papa Franjo: oprostite, nismo znali da i to dolazi!

Moramo razgovarati o mnogim stvarima: upravo tako! Tome služe sinodalni procesi. Crkva je uvijek bila sinodalna, a predugo vremena premalo. Proteklih sam dana čitala Radni dokument za kontinentalnu fazu svjetskog sinodskog procesa: nikada se nisam osjećala toliko shvaćenom od svoje Crkve kao u ovom dokumentu. Rješenja problema još uvijek nemamo, ali konačno smo dobili priliku otvoreno formulirati pitanja koja imamo. I to je ono što mi redovnice i redovnici radimo u Njemačkoj. I sretna sam što ćemo to moći učiniti na razini sveopće Crkve.