Prema jednoj vrlo raširenoj tradiciji, prva svijeća na adventskom vijencu je nazvana prorokova svijeća, druga betlehemska, treća je pastirska, a posljednja je svijeća anđela, piše Rastimo u Gospodinu o simbolici svjećica na adventskom vijencu i njihovom postupnom paljenju.

Kuda god se ovih dana okrenemo, vidjet ćemo ponudu različitih adventskih vijenaca. Nemoguće je oteti se dojmu da je današnja kultura taj izvorno adventski znak pretvorila u dekorativni element izrađen od najrazličitijih materijala i boja, dok se njegova izvorna poruka sve više zanemaruje. Premda nije liturgijski obred, trenutak molitve i gesta paljenja svijeća ponovno mogu oživjeti njegovu adventsku simboliku. Ponekad se adventski krug (vijenac) tumači kao krug zemaljski s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i časti, a u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja. Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni.

Svjetlo adventskih svijeća označava dolazeće svjetlo, Isusa, koji rasvjetljuje čitav svijet, pobjeđujući tamu grijeha i zla. Adventske su svijeće izvorno bile crvene i bijele boje, upućujući tako na Isusovu žrtvu i pobjedu. Prema drugoj tradiciji, na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće u znak pokore i obraćenja kao priprema na Isusov dolazak, i jedna ružičasta, koja se palila na treću nedjelju došašća (»Gaudete«) kao izraz radosti zbog Kristova rođenja. Kod izrade vijenca trebalo bi voditi stoga brigu o odgovarajućim materijalima i bojama, koji će njegovu simboliku izraziti na prikladan način.

Postupno paljenje svijeća na adventskom vijencu znak je progresivnog približavanja slavlju Isusova rođenja. Ta gesta ujedno znači znati i moći čekati, iščekivati da se dogodi očekivano. Adventski vijenac je konkretni čin unutarnjeg stava čekanja kao osnovne dimenzije vjere.

Molitva prilikom paljenja svijeće

Gospodine, Ovo svjetlo koje ja ovdje palim

Neka bude svjetlo kojim Ti mene rasvjetljuješ

U mojim problemima i u mojim odlukama.

Ova moja molitva neka bude molitva kojom Ti

Spaljuješ svaku oholost, svaki egoizam i svaku nevjeru.

Ova moja molitva neka bude molitva kojom Ti, također,

Griješ moje srce i učiš me ljubiti onako kako se Tebi sviđa.

Gospodine, ne mogu dugo ostati u ovoj crkvi.

Zato ostavljam ovo svjetlo da gori kao dio mene,

Kao dar koji Ti želim darovati.

Pomozi mi (po zagovoru Blažene Djevice Marije …),

usliši ovu moju molitvu i primi moj rad ovoga dana i uvijek,

a nadasve daj da uvijek budem Tvoj/a.

Amen.