Cilj ovog članka nije osuditi tebe koji se boriš s crnim mislima, nego te potaknuti da pogled usmjeriš prema stvarnosti.

Moji osjećaji ili Božja riječ?

Stvarnost je ta da se vrlo malo hranimo Božjom riječju. Potrebno je razvijati mentalitet „pričešćivanja Božjom riječju”. Jer – ako misli ne ispunjavamo zdravim sadržajem nastaje blago rečeno – kaos.

Prepuštamo se jednoj crnoj misli, pa drugoj, pa trećoj.. i tako, naš um postaje aerodrom na koji slijeću avioni crnih misli kako koji želi. Pista je otvorena i avioni znaju da mogu slijetati.

U ovome svemu postoji jedan paradoks. Tih misli vjerojatno nisi niti svjestan/ svjesna, ali si jako dobro svjestan/ svjesna teških osjećaja kroz koje prolaziš. Osjetit ćeš obeshrabrenje, manjak motivacije, tugu, tjeskobu i pitat ćeš se otkuda to. Pri tome nećeš pomisliti da razmišljaš i živiš kao da Bog ne postoji.

Stvarnost je ta da se vrlo malo hranimo Božjom riječju. Potrebno je razvijati mentalitet „pričešćivanja Božjom riječju”. Jer – ako misli ne ispunjavamo zdravim sadržajem nastaje blago rečeno – kaos.

Kome vjeruješ? Božjim obećanjima ili svojim predodžbama sadašnjosti i budućnosti? I tako, dok te muče misli o tome da te Bog ne voli i da trebaš napraviti ovo ili ono da bi bio dostojan njegove ljubavi, Gospodin jasno govori: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.

Dok se opterećuješ kako ćeš prebroditi teškoću s kojom se suočavaš Bog ti preko proroka Izaije poručuje Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste.

Dok se prepuštaš uvjerenju da te Bog ne voli, preko proroka Jeremije ti poručuje: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.

Kome vjeruješ? Božjim obećanjima ili svojim predodžbama sadašnjosti i budućnosti?

Dok misliš da je taj problem s kojim se suočavaš nerješiv i da te Gospodin uopće ne čuje, Psalmist koji je isto prolazio kroz muku i tjeskobu piše:

Valovi smrti okružiše mene,
prestraviše me bujice pogubne.
Užad podzemlja sputiše me,
smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Jahvu
i Bogu svome zavapih.
Iz svog hrama zov mi začu,
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Primjećuješ li nešto neobično? Psalmist koji osjeća muku i jad ne gubi vjeru da će biti uslišan. Unatoč tome što sve izgleda crno. Unatoč tome što mu se čini da nikada neće biti bolje. Zašto? Jer vjeruje Bogu i njegovoj riječi, a ne svojim mislima i osjećajima.

Zamka u koju redovito upadamo

Dragi čitatelju, nije problem povesti se za crnim mislima. Nije problem pasti. Problem je ostati na zemlji.

Primjećuješ li nešto neobično? Psalmist koji osjeća muku i jad ne gubi vjeru da će biti uslišan. Unatoč tome što sve izgleda crno. Unatoč tome što mu se čini da nikada neće biti bolje. Zašto? Jer vjeruje Bogu i njegovoj riječi, a ne svojim mislima i osjećajima.

Možda se radi o borbi s kojom ćeš se boriti cijeli život. Ali znaj reći „dosta”! Znaj da to nije istina.

Znaj što je istina, znaj tko je Istina. Znaj kome ćeš vjerovati. Ili ti je sigurnije ostati u comfort – zoni i ne napraviti iskorak? Odluči sam. Možda je baš danas dan tvog “obraćenja”.