Tišina igra vrlo važnu ulogu u kršćanskom životu, jer je preduvjet za njegovanje unutarnje tišine koja nam omogućuje da čujemo glas Duha Svetoga i slijedimo njegove poticaje. Sv. Josemaría povezao je tišinu s plodnošću i djelotvornošću.

Papa Franjo je, također, pozvao ljude da mole da „muškarci i žene našeg vremena, često preopterećeni bukom koja ih okružuje, ponovno otkriju vrijednost tišine i nauče slušati Boga i svoju braću i sestre“. Kako postići ovu unutarnju tišinu u okruženju oblikovanom novim tehnologijama?

Krepost umjerenosti: saveznik

Sv. Josemaría opisuje iskustvo s kojim se lako možemo poistovjetiti: „Poslovi mi zuje u glavi u najnezgodnijim trenucima…“, kažeš. Stoga sam ti savjetovao da nastojiš iznaći vrijeme za nutarnju šutnju… i budnost nad vanjskim i nutarnjim osjetilima. Da bismo postigli unutarnju sabranost koja nam omogućuje usmjeriti pažnju na posao koji obavljamo, a time ga i posvetiti, potrebno je čuvati svoja osjetila. Ovo se posebno odnosi na uporabu elektroničkih medija, koji bi se, kao i sva materijalna dobra, trebali koristiti umjereno, piše Opus Dei.

Kako bismo donosili ispravne odluke u vezi s korištenjem elektroničkih uređaja i usluga, čak i kada su besplatni, trebamo razmotriti ne samo njihovu privlačnost ili korisnost, nego i jesu li u skladu s umjerenim načinom života.

Hoće li mi ovo pomoći bolje iskoristiti vrijeme ili će jednostavno biti izvor ometanja?

Ideal svetosti podrazumijeva prelazak granice onoga što je samo dopušteno (mogu li ovo učiniti?) prema pitanju: hoće li me ovo približiti Bogu? Riječi sv. Pavla Korinćanima vrlo su prosvjetljujuće: „Sve mi je dopušteno! Ali – sve ne koristi. Sve mi je dopušteno! Ali – neću da mnome išta vlada“. Ova afirmacija samokontrole Apostola dobiva novu važnost u naše doba, kada uzmemo u obzir neke računalne proizvode ili usluge koji, osiguravajući trenutnu ili relativno brzu „nagradu“, potiču ponovnu uporabu.

Učenje kako ograničiti njihovu uporabu pomoći će u sprječavanju nervoznog i tjeskobnog stava ili čak oblika ovisnosti.

Kratki savjet sv. Josemaríje ovdje može biti vrlo koristan: „Nauči se reći: Ne“.

Određeni stavovi mogu nam pomoći biti umjereni u ovom području. Na primjer, ograničavanje pristupa internetu na određena vremena, unaprijed odlučivanje koliko ćemo puta dnevno provjeravati društvene mreže ili e-poštu, isključivanje elektroničkih uređaja noću, izbjegavanje njihove uporabe tijekom obroka ili u vrijeme kad je potrebna veća sabranost, poput dana duhovnih obnova. Internet bismo trebali koristiti samo u odgovarajuće vrijeme i na odgovarajućim mjestima, kako ne bismo završili pretražujući besciljno, izlažući se riziku nailaska na sadržaje koji vrijeđaju kršćansku savjest ili jednostavno troše vrijeme.

Duboko uvjerenje da naše najviše težnje nadilaze trenutnu zadovoljštinu koju može pružiti „klik“ na internetu pomaže nam uložiti veći trud u življenje kreposti umjerenosti. Kroz tu krepost oblikuje se snažna osobnost, a život ponovno poprima nijanse i tonove koje je neumjerenost zamaglila. Postajemo sposobni brinuti se za potrebe drugih, dijeliti ono što imamo i posvetiti svoje snage velikim ciljevima.

Krepost umjerenosti olakšava put do svetosti jer stvara unutarnji red koji omogućuje usmjeravanje intelekta i volje na zadatak pred nama.

Želiš li zaista biti svet? – Ispunjaj malu dužnost svakoga časa: čini ono što ti je dužnost i uživi se u ono što činiš.

Da bismo primili božansku milost i rasli u svetosti, trebamo se posvetiti svakoj aktivnosti u kojoj se naša svetost oblikuje. Potiču li nove tehnologije površnost? To ovisi o načinu na koji ih koristimo. Ipak, moramo biti oprezni prema rasipanju.

Očito je da, kad podlegnemo rasipanju kroz pretjeranu upotrebu telefona ili interneta, naš molitveni život nailazi na ozbiljne prepreke.

Sv. Josemaría je napisao da je „tišina čuvar unutarnjeg života“ te je poticao vjernike koji žive usred svijeta da traže trenutke intenzivnije sabranosti, što je moguće uskladiti s napornim radom. Posebnu je važnost pridavao dobroj pripremi za Misu.

U okruženju prožetom novim tehnologijama, kršćani trebaju pronaći vrijeme i prostor za približavanje Bogu, gdje su njihova osjetila i mašta, um i volja što sabraniji. Poput proroka Ilije, Gospodina otkrivamo ne u bučnom okruženju oko nas, već u šaptu laganog i blagog lahora.

Mi, djeca Božja, moramo biti kontemplativni: oni koji, usred buke mase, znaju pronaći mir duši u neprekinutom razgovoru s Gospodinom.

U doba kada nam tehnologija omogućuje ispuniti cijeli dan novim aktivnostima i bukom, dobro je njegovati tišinu u sebi i oko sebe. Papa Franjo nas, u svojim razmišljanjima o ulozi medija u suvremenoj kulturi, poziva da „povratimo određeni osjećaj promišljenosti i smirenosti. To zahtijeva vrijeme i sposobnost da budemo tihi i slušamo… Ako doista pažljivo slušamo druge, naučit ćemo gledati svijet drugim očima i cijeniti bogatstvo ljudskog iskustva koje se očituje u različitim kulturama i tradicijama“.