Sasvim je u redu suditi druge oko sebe? Ili možda ne? Tako malo znamo o drugima, a tako puno sudimo. Najlakše je zagledati se na čovjekovu vanjštinu i ono što nam ne odgovara kod drugih, a izazovno je pokušati razumjeti drugoga. I ne, naravno da nije u redu suditi svoje bližnje – tko god i kakvi god oni bili.

Brzi zaključci

Razmišljajući o ovoj temi, sjetio sam se one poznate priče o fratru koji je na nakon svoje smrti bio smatran kao budući kanonizirani svetac. Kada je ta priča počela dobivati svoj epilog, do izražaja su došla njegova dva subrata. Jedan je rekao: On je bio alkoholičar, on ne može biti svetac, na što mu je drugi svećenik odgovorio: Točno, volio je popiti, ali ti ne znaš kakvu je bitku vodio u sebi da umjesto 10 čašica popije tek jednu.

Pretpostavljam da ste čuli za Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Taj, vrhunski pisac imao je porok od kojeg mnogi nisu imuni – alkohol. Koliko se god borio, za svog života se nije uspio riješiti tog poroka, a opet, dok su ga neki gledali kroz etiketu alkoholizma, njegov duhovnik je u njemu uvijek gledao nešto drugo, nešto što mnogi nisu. Kada bi god došao kod njega na ispovijed, njegov duhovnik ga nije pitao Jesi li pio?, već radije – Pišeš li? Što si zadnje napisao?

Naravno, nadam se da ne trebam objašnjavati kako su mi ovi primjeri s porokom alkohola ništa drugo doli primjer. Ovim se riječima ne opravdava alkoholizam, već se želi ukazati na drugu stvarnost.

I ne, naravno da nije u redu suditi svoje bližnje – tko god i kakvi god oni bili.

Svi smo potrebni spasenja

Ova se analogija može primijeniti na razne životne situacije. Naše, vlastite životne muke i jadi ponekad bivaju teže baš zbog nerazumijevanja i osude onih od kojih očekujemo sve samo ne osudu. Činjenica je da nitko od nas nije savršen, koliko god ovo zvučalo kao još jedna u nizu pobožnih floskula. Pa opet, čim prije shvatim da sam potreban Spasitelja, tim bolje za mene!

Jedan od mojih omiljenijih ulomaka u Novom zavjetu odnosi se na Isusov govor o tome kako bi se trebali ponašati prema neprijateljima: Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Ovaj me odlomak često podsjeća na to kako se Isus ponaša ne prema neprijateljima, već prema meni, budući da sam često ja taj koji se prema njemu ponaša kao neprijatelj.

Najlakše je zagledati se na čovjekovu vanjštinu i ono što nam ne odgovara kod drugih, a izazovno je pokušati razumjeti drugoga.

Isus Krist dođe spasiti grešnike od kojih sam prvi ja, zapisao je sv. Pavao. Znaš li da se to u jednakoj mjeri odnosi na tebe kao i na tog tvog bližnjeg kojeg toliko ne voliš? Znaj, nitko nije zao jer je tako odlučio, već zbog toga što ga nešto navodi da čini to što čini. Stoga, ako već sudiš, promisli i zastani – barem pokušaj razumjeti. Barem to…