Razmatranje i razmišljanje o sakralnoj umjetnosti nudi vjernicima izvrstan način da se pripreme za rođenje našeg Gospodina.

Evanđelje četvrte nedjelje došašća govori nam “kako je došlo do rođenja Isusova”. Prvo, čujemo o Marijinoj tajanstvenoj trudnoći. Zatim čujemo o odluci koju je Josip donio da se tiho razvede od Marije, jer je “on bio pravedan čovjek”. Zatim čujemo o pojavi anđela u Josipovom snu, govoreći mladom mužu da “uzme svoju ženu Mariju u svoj dom”. Nakon opisa sna, dobivamo autorov komentar da je cijela ova epizoda ispunjenje Izaijinog proročanstva o Emanuelu, što znači “S nama Bog”. Naposljetku, čujemo o Josipovoj odluci nakon što se probudio, odnosno preokretu njegove prvotne odluke (Matej 1,18-24).

U ovim posljednjim danima došašća možemo moliti Gospodina da nas izbavi iz naših tjeskoba. Možemo ga zamoliti da nam podari milost da rastemo u povjerenju, učeći imati vjeru da On pruža ono što nam je potrebno u točno pravo vrijeme.

San svetog Josipa (El Sueño de San José) jedna je od najranijih slika Francisca Goye, iz ranih 1770-ih. Poput biblijskog odlomka, slika je jednostavna i nenaglašena. Ipak, u isto je vrijeme jasna i snažna. Ova slika odmah uvlači gledatelje u dramatičnu scenu u Nazaretu. U oba slučaja, prizor iz Evanđelja i slika, nekoliko potrebnih detalja nudi gledateljima široku priliku za meditaciju tijekom zadnjeg tjedna došašća, koji vodi do rođenja našega Gospodina, piše Derek Rotty s portala Catholic Exchange.

Na lijevom rubu slike je trudna Marija. U ovoj sceni Marija izgleda potišteno i zabrinuto. Može se zamisliti koliko se tjeskobno morala osjećati ova mlada djevojka. Naravno, imala je krajnje povjerenje u Gospodina, ali se možda brinula da će biti razvedena i izopćena u malom židovskom selu. U ovim posljednjim danima došašća možemo moliti Gospodina da nas izbavi iz naših tjeskoba. Možemo ga zamoliti da nam podari milost da rastemo u povjerenju, učeći imati vjeru da On pruža ono što nam je potrebno u točno pravo vrijeme.

Dok razmišljam o ovom umjetničkom djelu, trebao bih pitati Gospodina postoji li neka posebna poruka koju Gospodin želi da primim.

Na suprotnom rubu slike vidimo usnulog Josipa. Jedna od prvih stvari koje bilježimo je dob i fizičko stanje svetog Josipa. U Goyinom prikazu ove scene, Josip je mlad (ne više od srednjih godina) i muževan. Ovo se poklapa s pokretom posljednjih generacija da se Josip prikaže kao čovjek koji bi hodao do Betlehema i Egipta i natrag; i koji bi mogao biti jaki zaštitnik i opskrbitelj Svete nazaretske obitelji. Možemo zamisliti da je Josip u ovom trenutku bio iscrpljen ne samo od posla, već i od muke zbog svoje teške odluke. Došašće svakome od nas nudi priliku da, bez obzira na godine, uputimo dvije molitve Gospodinu. Možemo moliti Gospodina da nam pomogne da se predamo i odmorimo dok donosimo teške odluke; i možemo moliti Gospodina da nas ispuni hrabrošću svetog Josipa, a to je bila odvažnost djelovati prema poruci Gospodnjoj.

Pokraj Josipa koji spava nalaze se štap za hodanje i neka vrsta crvene odjeće, a oboje je trebalo označiti Josipovu budućnost u njegovom odnosu s Isusom i Marijom. Rečeno mu je da hoda od Nazareta do Betlehema na popis stanovništva, sa svojom ženom koja je bila blizu rođenja Isusa. Ubrzo nakon tog putovanja, Josipu će u drugom snu biti rečeno da odvede Isusa i Mariju u Egipat na sigurno, na još mukotrpnije hodočašće. Za oboje, Josipu je trebala hrabrost: hrabrost da se suoči s opasnostima na putu; i hrabrost da prihvati društvene posljedice svoje odluke. To je hrabrost mučeništva. Svatko od nas, bez obzira na dob ili životno stanje, treba tražiti takvu hrabrost.

U središtu slike je Gospodnji glasnik. Čini se da nas ova anđeoska krila vode izravno u Josipov san. Lijeva ruka anđela seže prema nebu, dok desna ruka počiva na Josipovom ramenu, što znači da je san bila poruka prenesena izravno od Boga ovom čovjeku. Tijekom došašća, dok razmišljam o ovom umjetničkom djelu, trebao bih pitati Gospodina postoji li neka posebna poruka koju Gospodin želi da primim. Trebao bih moliti Gospodina da prevlada moj nedostatak svijesti, čak i čudesnim načinom dolaska u san, ako je potrebno.

Također možemo naučiti nešto važno iz Goyine upotrebe boja. Josipa pokriva bež ili smeđa tunika. Samo njegovi rukavi nose malo jarke boje. Time se možda želi pokazati njegova ljudskost i činjenica da je bio “pravedan čovjek”. Njegova izvorna odluka temeljila se na ljudskoj pravednosti, ali njegova duboka povezanost s Bogom ponudila je tračak nade. Marija nosi magenta odjeću i plavi šal. Ovo bi mogao biti umjetnikov pokušaj da prenese da je Marija bila potpuno ljudsko biće, ali da je bila zaogrnuta Božjom milošću posredstvom Bezgrešnog začeća. Na kraju, anđeo je umotan u odjeću plavih i zelenih nijansi. Gledatelj brzo uočava kontrast između anđela i Josipa, dok Marija nosi osobine i jednog i drugog. To pruža priliku vjernicima da traže milost da se preobraze i postanu usklađeniji s Božjom porukom i putovima; i tražiti Gospin zagovor u tom hodu.

U ovoj biblijskoj pripovijesti, dio poruke koji daje najveću nadu je da će Emmanuel, Bog s nama, “spasiti svoj narod od njegovih grijeha”. Ovaj redak nudi nadu i utjehu jer nam pomaže da se prisjetimo da ne moramo biti spasitelji sami sebi ili bilo kome drugome. Goya dobro oslikava ovu stvarnost. Marija i Josip nisu aktivni u ovoj sceni. Oni pasivno primaju ono što Bog ima za reći i dati. Hvala dragom Bogu, tijekom adventa možemo dignuti ruke i priznati da nemamo sve odgovore niti mogućnosti riješiti svaki problem. Možemo postati pasivni primatelji Njegove milosti, Njegove poruke, dok On služi svim našim potrebama.

Dođi, Gospodine Isuse, budi s nama u našim potrebama i našim slabostima!