Samobor i drevna samoborska Župa svete Anastazije mučenice dobila je, nakon više desetljeća, novog svećenika, Samoborca Antonia Štengla, koji je u nedjelju, 30. lipnja proslavio svoju mladu misu.
Župni upravitelj Župe svetog Petra u Dugoj Resi vlč. Marko Nimac propovijedao je na mladoj misi. Vlč. Nimac bio je jedan od Antonijevih oslonaca u formacijskoj pripravi za svećeništvo. Evanđelje je navijestio trajni đakon iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec 1, Berislav Vrljić. Mladomisnik Antonio Štengl u toj je župi odradio svoj đakonski praktikum.
Mladomisničko slavlje započelo je roditeljskim blagoslovom mladomisnika koji su svom sinu, ispred kipa Majke Božje kod samoborske župne crkve, udijelili otac Stjepan i majka Suzana. Procesijskim hodom Parkom domovinske zahvalnosti ušlo se u crkvu u kojoj je svoju mladu misu pred mnoštvom vjernika iz samoborske, ali i drugih župnih zajednica i nazočnost 25 svećenika te Antonijevih kolega, koji su kao i on, tjedan dana prije, primili sveti red prezbiterata, kao i bogoslova iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
Među svećenicima su bili župnik domaćin, preč. Ivica Cik, prijašnji samoborski župnici, preč. Vlado Bogdan i vlč. Davor Štuljan, sadašnji samoborski župni vikar, vlč. Tomislav Medić, bivši samoborski kapelan, vlč. Kristijan Tušek, još jedan mladomisnik, vlč. Ivan Pugar, koji je svoj đakonski praktikum donedavno odrađivao u drevnoj samoborskoj župi svete Anastazije kao i nekoliko svećenika koji su svoj đakonat ranije proveli u Samoboru. Mladomisnikovo slavlje uveličalo je i više svećenika iz Samoborsko-okićkog dekanata i drugih dekanata Zagrebačke nadbiskupije, među kojima i oni s korijenima iz samoborskog kraja, zatim franjevci iz samoborskog samostana te dekan KBF-a, prof. dr. Josip Šimunović i Antonijev stric, profesor na istom fakultetu, doktor Ivan Štengl.
U propovijedi vlč. Nimac se dotaknuo riječi iz Markova evanđelja: “On nam dobro porpijeti neka toga nitko ne dozna”, kojima Isus brani govoriti o sebi jer želi da ga svatko osobno upozna i doživi, a ne samo da se o Njemu sluša od drugih, propovjednik je pri tome nadodao: “Dragi Antonio, od silnog prebivanja u Božjoj blizini, kao svećenik možda ćeš ponekad zaboraviti na Boga, bit će ti preblizu te ga možda nakon nekog vremena nećeš moći vidjeti. Zatim ćeš Boga odlučiti potražiti. Odlučit ćeš svoj mir, svoje utočište, svoga Boga potražiti u velikim stvarima koje ćeš činiti u silnom pastoralnom zalaganju u koje ćeš se ugraditi u duhovnim obnovama koje ćeš organizirati, u svim mogućim oblicima pastorala, u radionicama, u katehezi, u zajednicama, u Caritasu, u druženju s ljudima, u svim tim silnim vjetrovima, potresima i ognjevima tražit ćeš Gospodina, ali ga možda nećeš tamo naći. Kada sve to pustiš, Gospodin će ti se možda objaviti u šapatu laganog i blagog lahora, u tvojim svakodnevnim, najobičnijim, po ničem posebnim obavezama i dužnostima.
Vrednuj se po tome što si svećenik Kristov, što ti je bit zauvijek promijenjena, sada i u nebesima, bez obzira na to što na zemlji radio i koju službu kao svećenik obavljao.
Dragi Toni, Boga ćeš rijetko naći u velikim stvarima koje ćeš svojim silama pokušati napraviti. Tu ćeš češće vidjeti svoju vlastitu nemoć. Primio si sakrament svetog reda, svećenik si. Nemoj se nikada u svom svećeničkom životu vrednovati ni po čemu drugom negoli po tome. Ni po službama koje ćeš obavljati, niti po uspjesima koje ćeš postići, niti po tome što ćeš možda jednog dana izgraditi crkvu, što će na tvoje mise dolaziti cijela župa, što ćeš oko sebe okupljati desetke ili stotine mladih. Ni po čemu tome nemoj se vrednovati jer sve je to propadljivo i kratkog vijeka, ispraznost nad ispraznošću. Vrednuj se po tome što si svećenik Kristov, što ti je bit zauvijek promijenjena, sada i u nebesima, bez obzira na to što na zemlji radio i koju službu kao svećenik obavljao. I neće ti uvijek biti lako, štoviše, često će ti biti teško.”
Za svoje svećeničko geslo Antonio Štengl je odabrao citat iz poglavlja 62 psalma “Bog – jedina nada” – “Samo On je moja hrid i spasenje: utvrda moja. Neću se pokolebati”.
Na početku ovog slavlja, uime zajednice vjernika samoborske župe mladomisniku se obratila najprije Nikolina Černauš, a potom i župnik i dekan samoborski Ivica Cik. Misna čitanja bila su povjerena Mariji Černauš i Antonijevom mami Suzani, pjevanje psalma Damjanu Koraku, a molitva vjernika Miri Poljaku i Mariji Žitković. Misu je pjesmom animirao župni zbor svete Anastazije pod ravnanjem Darka Novosela.
Mladomisnik je na kraju ovog slavlja zahvalio svima, a nije ih mali broj, koji su mu na razne načine pomagali na formacijskom putu, od župnika i kapelana, drugih svećenika, đakona, bogoslova, do svoje istinske katoličke obitelji i svih njezinih članova. Mladomisničke ruke položio je potom na svećenike i sve koji su na ovo misno slavlje stigli iz drugih krajeva, a domaće župljane pozvao sutra, u ponedjeljak, 1. srpnja u 19 sati na misu zahvalnicu kada će i njima udijeliti mladomisnički blagoslov.
Trodnevnu pripravu za ovu mladu misu, na večernjim svetim misama, s blagoslovom albe, misnice i kaleža, predvodili su župni vikari Petar Tisaj iz Sesveta, Ivan Vujević iz Stenjevca i Domagoj Topić iz Vukovine.