Današnji izvještaj iz Evanđelja najkraći je izvještaj ozdravljenja, a ujedno i prvi u Markovu Evanđelju. Očekivali bismo neko čudo koje je spektakularnije, no Marko ga vrlo jednostavno opisuje. On ga nije napisao da se mi divimo, nego nam želi date objašnjenje. Želi nam reći što čini Riječ Učitelja kad dođe u jedno mjesto. Marko ipak opisuje u detalje, i svaki detalj ima za nas katehetski značaj, nešto što možemo izvući i za naše živote. Tko je osoba koja boluje, o kojoj se govori u Evanđelju? Da, radi se o Petrovoj punici, no koga zapravo predstavlja ta žena? U kojim uvjetima se nalazi?

Ova žena predstavlja uvjete u kojima se nalazi čovječanstvo koje Isus nalazi. U kojim je uvjetima? U krevetu. Onaj tko je u krevetu blokiran je, ne može se kretati, osjeća se bespomoćan, a katkada i beskoristan. To nije punina života. Žena je blokirana. Bog je stvorio čovjeka kako bi nastavio njegovo djelo. Ovdje je riječ o simbolici, a ne o jednoj osobi koja je uistinu bolesna i stvarno potrebna brige. Posrijedi je poruka koju nam evanđelist želi prenijeti. A što blokira ovu ženu? Ognjica. Ne navodi se o kojoj se bolesti radi, ali znamo da ima ognjicu koja je sprečava da živi vlastiti život, da se ostvaruje. Ognjica koja joj onemogućuje da služi. Ognjica simbolizira ono što u čovjeku zaustavlja, blokira mogućnost i sposobnost služiti drugima, ljubiti. O kakvoj se snazi radi koja ju blokira? Egoizam i okrenutost prema samome sebi, prema vlastitom interesu, prema vlastitom dobitku. To je ognjica koja osiromašuje svaku osobu i cijelo čovječanstvo, i čini čovjeka manje čovjekom. Jer ako netko blokira sposobnost ljubiti tada se ne ostvaruje kao čovjek. 

Kako dolazi do ozdravljenja? Prije svega, govore Isusu o ovoj bolesti. Potrebno je vidjeti bolest zajedno s Isusom. Jedna od ognjica koja može blokirati čovjeka jest želja vladati nad drugima, imati moć nad drugima, biti nadmoćan nad drugima. To čovjeka čini manje čovjekom. Zatim, druga moguća ognjica jest navezanost na novac. Naravno, ognjica je i kad je čovjek u oskudici, u neimaštini, no ako se stavi kao jedini prioritet, tada donosi razdor, npr. u ostavštini. Kriminal, krađe, provale događaju se zbog toga. Riječ Kristova ozdravlja od takve ognjice. Nadalje, ognjica je i življenje kojim ravnaju strasti. Upravo te ognjice treba donijeti i pokazati Kristu kako bi nas on ozdravio. Ako ih ne donosimo Kristu, nego se oslanjamo samo na svoje oči i svoje stavove, može se dogoditi da se situacija pogorša, a ne popravi.

Kakve su Isusove geste? Vrlo jednostavne, ali iz njih možemo puno toga naučiti. On se približava. Ne udaljava se, ne boji se, za razliku od nas, da će se zaraziti. On se približava onima kojima je potrebna pomoć. Ne bježi od zla, nego se približava čovjeku. Želi preobraziti čovječanstvo, jer voli čovjeka i želi da bude sretan, zato ne bježi od njega, nego ide k njemu, ususret našoj potrebi za njim. 

Nakon što se približio Petrovoj punici, Isus ju hvata za ruku i podiže. Koristi se isti glagol kao i kod uskrsnuća – egeiren – što znači ‘uskrsnuti’. Budući da čovječanstvo nije znalo služiti, ljubiti, sada, Isusovom snagom i njegovim primjerom, znamo kako nam je živjeti – služeći drugima i ljubeći druge. Isus uskrsava Petrovu punicu. Uzima ju za ruku – znači da zajedništvo sa Isusom počinje ruku pod ruku. Dopustimo Isusu da nas uzme za ruku, da naše aktivnosti budu u službi drugih. Upravo tu ruku trebamo prepustiti Isusu. Što je to što blokira, zaustavlja da Bog djeluje u nama? Naša okrenutost isključivo prema sebi. Nesposobnost služiti. Ognjica napušta Petrovu punicu i ona počinje služiti. Ona je službenica. Naravno, ne radi se o tome da samo žena treba služiti, to je tek znak da je čovječanstvo zdravo kad služi. Čovjek je čovjek kad ljubi služeći drugima. 

Sada ta Riječ, Riječ koja se dogodila u kući, izlazi van Petrove kuće, jer bili su u Petrovoj kući. Sav je grad nagrnuo k vratima, to znači da su prepoznali u sebi tu ognjicu okrenutosti prema samima sebi. Samo Isusova Riječ daje puninu života. Kad je završila subota i došla večer, narod se može kretati i dolaze Isusu, donose mu bolesne pred vrata. Narod je pred vratima. Znaju da se unutar te kuće nalazi Riječ koja ima snagu. I očekuju da će izići Riječ koja liječi. To je stvarnost i naše Crkve. I mi dolazimo pred vrata crkve i ulazimo kroz njih unutra kako bismo naučili služiti jedni drugima. Mi očekujemo čuti Riječ koja će nas liječiti. 

Isus nam pokazuje pravog čovjeka. Pravi čovjek počinje svoj dan susrećući se s Ocem, s njegovom voljom, to jest moli. Zato je Isusu ujutro prva stvar pitati Oca da u njegovu svjetlu vidi kako mu je živjeti.

Nakon ovog događaja Isus „rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“. Znamo da je noć za spavanje, no kad se bdije, tada je čovjek u tišini, u šutnji, zajedno sa Stvoriteljem. Tada promišljamo o bitnim stvarima u svome životu. Ima osoba koje se boje šutnje zbog različitih razloga. Isus nam pokazuje pravog čovjeka. Pravi čovjek počinje svoj dan susrećući se s Ocem, s njegovom voljom, to jest moli. Zato je Isusu ujutro prva stvar pitati Oca da u njegovu svjetlu vidi kako mu je živjeti. Neka nas današnje evanđelje potakne na susret s Ocem nebeskim kako bismo znali služiti jedni drugima.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. doc. dr. sc. Josipa Bošnjakovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.