Otkud sve stvoreno, tko je taj koji pokreće svijet, čije je Zemlja djelo, tko li određuje broj zvijezda, tko zapovijeda morskim valovima i vjetru, postoji li nešto neprolazno i stalno za što se mogu uhvatiti da me vrijeme koje nemilosrdno teče ne odnese na pogrešne putove. Postoji li smisao u ovom besmislu stalne promjene, je li moguća vječna sreća, zašto ne bih samo zaustavio vrijeme kada sam radostan, nasmijan, zaljubljen i da ti trenutci traju i traju vječno bez prestanka.
‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je fra Zlatko Ćorić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na službi u Širokom Brijegu.
Vrijeme je kratko i prolazi obličje ovoga svijeta, poučava nas sv. Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima. Tama i svijetlo, dan i noć, radost i tuga, osmjeh i suze, smisao i besmisao, vjera i nevjera, duša i tijelo, prolaznost i neprolaznost, neodvojive su suprotnosti s kojima se čovjek susreće u svakom novom danu svoga života.
Dani prolaze bez naše kontrole i vrijeme zaustaviti ne možemo, danas je dan, a sutra već noć dok svjetlost sunčeva opet ne pokuca na vrata.
Sve na ovom svijetu podložno je promjeni i sve se oko nas mijenja i prolazi, danas smo tu, a već sutra nismo, danas se radujemo, a sutra već tugujemo, danas smo uplakani, a sutra već na našem licu će biti osmjeh i tako svaki dan bez prestanka. Dani prolaze bez naše kontrole i vrijeme zaustaviti ne možemo, danas je dan, a sutra već noć dok svjetlost sunčeva opet ne pokuca na vrata.
Otkud sve stvoreno, tko je taj koji pokreće svijet, čije je Zemlja djelo, tko li određuje broj zvijezda, tko zapovijeda morskim valovima i vjetru, postoji li nešto neprolazno i stalno za što se mogu uhvatiti da me vrijeme koje nemilosrdno teče ne odnese na pogrešne putove. Postoji li smisao u ovom besmislu stalne promjene, je li moguća vječna sreća, zašto ne bih samo zaustavio vrijeme kada sam radostan, nasmijan, zaljubljen i da ti trenutci traju i traju vječno bez prestanka.
Zašto uopće ovakva pitanja, zar nije jednostavnije reći da odgovora nema, i uživati u svemu što mi svijet pruža. Ipak moram priznati da nijedan užitak ovog svijeta ne traje vječno, pa kako on velik bio, samo mu to nedostaje. Čežnja unutar mene tjera me da tražim ipak nešto što traje neprolazno, ta čežnja vapaj je moje duše stvorene na sliku Stvoritelja jer djelo sam najvećeg Umjetnika.
Ipak moram priznati da nijedan užitak ovog svijeta ne traje vječno, pa kako on velik bio, samo mu to nedostaje.
Samo On može ispuniti moju čežnju, samo Njega duša moja traži, samo u Njemu moja je radost neprolazna, samo kod njega nema vremenitog nego postoji vječno, On Alfa i Omega, On moj Bog, moja Ljubav, moje sve. Uhvati se čvrsto za njegovu ruku jer prolazi obličje ovoga svijeta, danas si u vremenu a već sutra u vječnosti.