Pogled u svrhu sakramenta bolesničkog pomazanja govori nam koga Crkva predviđa da ga primi, piše Simply Catholic.

Sakrament bolesničkog pomazanja ima dvojaki karakter, što ga je sveti Jakov izrazio u svom novom zavjetu: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5,14-15).

Sakrament je namijenjen jačanju, kao i opraštanju grijeha. Budući da uključuje oproštenje grijeha, njegovo je slavlje rezervirano za svećenike i biskupe. To je i razlog zašto Zakonik kanonskog prava kaže da se slavi za osobe „koje su se poslužile razumom“ (Kanon 1004.1). Općenito se smatra da je dob razuma stara oko 7 godina. Komentatori i teolozi sugeriraju da primatelj sakramenta mora koristiti razum kako bi se ovim sakramentom ojačao: kako bi razumio i duhovno i psihološki imao koristi od njegove osnažujuće milosti i primio oproštenje grijeha.

Djeca mlađa od dobi razuma nisu sposobna za grijeh i nisu sposobna razumjeti milost ovog sakramenta i primiti njegovu utjehu. Iako se sakrament bolesničkog pomazanja ne može ponuditi, u takvim je slučajevima zasigurno prikladno okupiti obitelj i prijatelje djeteta na zajedničku molitvu.

Nekatolik može primiti bolesničko pomazanje, u posebnim situacijama.

Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist umro je da spasi sve ljude. Izlio je prekomjernu milost za nas svojom smrću na križu. Crkva uči da osoba kad umre mora biti u stanju milosti da bi stigla do neba. Jedno od najučinkovitijih sredstava za milost su sakramenti, pa želimo učiniti sve što možemo kako bismo sakramente pružali svima krštenima, katolicima ili ne. Iz tog razloga Crkva dopušta da kršteni nekatolici ne primaju samo bolesničko pomazanje, već i sakrament pomirenja i svetu Euharistiju u posebnim okolnostima. Glavno među tim okolnostima je kada je osoba u životnoj opasnosti.

U tim slučajevima postoji samo jedan zahtjev: osoba mora zatražiti sakrament, a ako svećenik koji mu prisustvuje jasno objašnjava i ima neku pastirsku vještinu i milost na svojoj strani, teško bolesna osoba obično želi primiti takve sakramente.

Ovaj slučaj predviđen je Zakonikom kanonskog prava: „Ako postoji opasnost od smrti. . . “Ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, to zahtijeva druga velika potreba, katolički služitelji dopušteno podjeljuju spomenute sakramente i drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom i koji ne mogu doći do služitelja svoje zajednice, a po svojoj volji to mole, samo ako s obzirom na te sakramente očituju katoličku vjeru i ako su pravo raspoloženi“(Kanon 844.4)