Budi dio naše mreže

Sabranost je važna za duhovni rast

Od svih sposobnosti ljudske prirode, jedna od najmoćnijih je sabranost. Iako se ponekad može osjećati kao da je problem raspršene pažnje jedinstveno moderan problem, to zapravo nije točno. Čak su se i pustinjski oci koji su živjeli sami u špiljama žalili na svoje lutajuće misli.

/ dz

Od svih sposobnosti ljudske prirode, jedna od najmoćnijih je sabranost, piše Sam Guzman s Catholic Gentleman. Ono čemu se odlučujemo posvetiti u velikoj mjeri oblikuje naše iskustvo kao dobro ili zlo. Naše intelektualne  sposobnosti su ograničene i jednostavno ne možemo obratiti pažnju na sve vizualne ili slušne podražaje koje svakodnevno doživljavamo. I tako naši umovi neprestano filtriraju buku i traže ono što želimo vidjeti. Na primjer, ako ste u trgovini u potrazi za određenim proizvodom, u vrlo stvarnom smislu nećete vidjeti tisuće drugih proizvoda koji nisu ono što tražite. Vaše ih oči mogu registrirati na nekoj razini, ali budući da tražite određeni uzorak, poput naljepnice proizvoda, vaš će um filtrirati sve što nije taj uzorak. Vidite, a opet ne vidite jer ne obraćate pažnju.

Isto tako, ako odlučimo tragati za onim što je dobro, istinito i lijepo u životu, to ćemo i pronaći, ali ako odlučimo gledati i opažati sve ono što je na svijetu manjkavo, slomljeno i zlo, neizbježno ćemo ga takvim i vidjeti.

Dobivate ono što očekujete; vidite što tražite. Na to je mislio naš Gospodin govoreći o tome da je oko svjetiljka tijela: „Oko je svjetiljka tijelu. Dakle, ako je vaše oko zdravo, cijelo će vam tijelo biti puno svjetlosti; ali ako vaše oko nije zdravo, cijelo će vam tijelo biti puno tame.”

Naš Gospodin nam je govorio da će nas ono čemu smo se odlučili posvetiti ispuniti svjetlošću ili tamom. Sveti Pavao također prepoznaje snagu koja nas oblikuje kad nas opominje da pazimo na ono što je dobro: “Braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!”“(Fil 4,8).

Pažnja i sadašnji trenutak

Unatoč moći pažnje koja nas ispunjava svjetlošću ili tamom, rijetko obraćamo pažnju na ono na što obraćamo pažnju. Naš um neprestano prelazi s jedne na drugu stvar, a ponekad se osjeća kao da nemamo nikakvu kontrolu nad njima. Mediji također plijene našu pažnju i preplavljuju nas tisućama dojmova, koji nas sve suptilno mogu oblikovati na načine na koje i ne želimo pristati. Iako se ponekad može osjećati kao da je problem raspršene pažnje jedinstveno moderan problem, to zapravo nije točno. Čak su se i pustinjski oci koji su živjeli sami u špiljama žalili na svoje lutajuće misli.

Uhvaćeni u ovu mrežu smetnji koja nam fragmentira pažnju, osjećamo čežnju za mirom. Ponekad nam želja za sjedinjenjem s Bogom ili molitvom možda i navire, ali kako ga uopće možemo tražiti kad teško možemo zadržati fokus dulje od nekoliko sekundi?

Sveci propisuju mnoge načine da se prisjetimo sebe, ali danas se želim usredotočiti na jedan od njih: Sakrament sadašnjeg trenutka. Ova praksa započinje spoznajom da Bog nije negdje drugdje. Nije na nebu, niti je njegova prisutnost ograničena na zemljopisni položaj. Nebo ga ne može ga obuhvatit. Naprotiv, on sadrži sve u sebi, i kako nam kaže sveti Pavao, „u njemu živimo i krećemo se i jesmo“ (Djela apostolska 17:28). Bog je ovdje. Sada. U ovom trenutku. On nam je bliži nego što smo mi sami sebi. Zapravo, ako bi prestao biti prisutan, mi bismo prestali postojati. Kako rijetko ovu istinu osjećamo ili doživljavamo! Ipak, sveti ljudi poput Jean-Pierrea de Caussadea ili brata Lawrencea, koji su obojica napisali prekrasne knjige o pronalasku Boga u sadašnjem trenutku, s punim uvjerenjem nam govore da to možemo naučiti. Kako? Moramo se uvježbati da vidimo i opažamo Božju prisutnost. Kao što možemo namjerno namjestiti pogled da potražimo nešto specifično u trgovini, možemo odlučiti tražiti Božju prisutnost. Možemo se probuditi iz njegove stvarnosti ovdje i sada, upravo u ovom trenutku. Za to je potreban trud, unatoč rastresenosti ali to je napor koji će donijeti vječni plod.

Stoga obratite pažnju na ono na što obraćate pažnju. Ako želite Božju prisutnost, počnite shvaćati da je to već ovdje i sada i počnite bivati u toj prisutnosti.

I on će vam se početi otkrivati ​​na velike i male načine; počet ćete ga viđati posvuda. Ako ponekad, uhvaćeni u mraku distrakcija koji je suvremeni svijet, osjetite komešanje, čežnju za Bogom, shvatite da ne morate ići daleko da biste ga pronašli. On je ovdje i sada u vašoj sredini. Moramo imati samo oči da bismo vidjeli, a ako je naše oko svjetlo, bit ćemo ispunjeni Njegovom svjetlošću.

Ključne riječi:
mir sabranost

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja