S. Terezija preminula je 20. veljače nakon borbe s karcinomom. Njezina je smrt prva u ovom franjevačkom redu kojega je 15. kolovoza 1988. u biskupiji Steubenville, u Ohiju, SAD, utemeljio biskup Albert Henry Ottenweller, prenosi Katolički tjednik Nedjelja ba.

Misa zadušnica za s. Teresu slavljena je 27. veljače u kapelici matične kuće u Torontu, Ohio, a njezini su zemni ostatci pokopani na novom grablju koje pripada ovoj zajednici. Groblje je 23. veljače, blagoslovio biskup Biskupije Steubenville, Ohio mons. Jeffrey M. Monforton.

„Sr. Terezija je prva sestra u našoj zajednici koja je ušla u vječni život i prva koja će biti pokopana na našem novom blagoslovljenom groblju. Hvala vam na stalnim molitvama za njezinu obitelj, našu zajednicu i sve one koji je vole“, napisale su ove redovnice na svojoj Facebook stranici.

Družba izrasla iz Franjevačkog svjetovnog reda

Inače, ova je družba osnovana 1988. kako bi obnovila kontemplativnu dimenziju franjevačkog pokorničkog oblika života prve braće i sestara Trećega samostanskog reda. „Slijedeći našeg serafskog oca Svetog Franju, prihvaćamo karizmu Trećeg reda pokore živeći život evanđeoskog obraćenja u duhu molitve, siromaštva i poniznosti. Dok svakodnevno razmatramo Kristov milosni dar ljubavi ponuđen na križu i molimo za potrebe cijelog čovječanstva, nastojimo dati drugima milost koju smo primili“, stoji na mrežnoj stranici ove zajednice gdje se također kaže: „Pod zaštitom naše Žalosne Majke i s euharistijom kao središnjom točkom našeg svakodnevnog života, mi živimo svoje poslanje stajanja s Marijom podno križa, prinoseći svoj život s Kristom kao žrtvu ljubavi za spasenje duša.“

Ove redovnice posvećene su služenju siromašnima, bolesnima i onima kojima je potrebna obnova vjere. Svoj kontemplativno-aktivni ritam molitve, rada i službe žive u tri moguća okruženja: samostanima, samotištima i misijskim kućama.

O s. Teresi Reyes

Prva preminula u ovom redu – s. Terezija u samostan Pokorničarskih sestra franjevki od Gospe žalosne ušla je 2014. Odrastala je u Passaicu, N.J., u katoličkoj obitelji kao najmlađe od troje djece. Nakon srednje škole odlučila je studirati na Sveučilištu Rutgers. Ljeto nakon njezine druge godine rekla je da je Gospodin „izlio obilne milosti“ na nju te je počela produbljivati svoj odnos s Gospodinom i proučavati spise Svete Terezije iz Lisieuxa.

Potom je krenula dolaziti na mise radnim danom i provoditi intimno vrijeme s Bogom u molitvi.

„Kako sam svesrdnije težila svom odnosu s Bogom, počela sam ga doživljavati kao svog brata, prijatelja i svog Oca. On je bio taj kojemu sam se mogla obratiti kad mi je trebalo rame za plakanje i netko tko bi me utješio“, rekla je u svojoj priči o zvanju s. Teresa podijelivši kako je ubrzo shvatila da ju Bog poziva u dublji odnos s njim.

Tijekom svoje prve godine studija upoznala je i redovnike Bratstva nade. Preko ovih posvećenih ljudi i kroz spise Svete Terezije iz Lisieuxa, uvidjela je da redovnički život nije prazan („kako sam ja zamišljala“), i čak ga je počela vidjeti kao privlačnog.

Također je u to vrijeme na „duboki način“ iskusila ljubav koju Isus nudi u euharistiji. Tada je polako ostvarivala svoj poziv na redovnički život.

Tri franjevačke grane, razgranate

Pokušavajući ovu redovničku zajednicu smjestiti u kontekst, valja se prisjetiti da je franjevce 1209. utemeljio Sv. Franjo Asiški, a u međuvremenu su se razgranali u tri reda.

Prvi red se jednostavno naziva franjevcima; latinski Ordo Fratrum Minorum, tj. Red manje braće.

Suvremena organizacija ovoga reda sastoji se od tri zasebne obitelji:

1. Red manje braće, najčešće se jednostavno naziva franjevačka braća ili opservanti, a službeni je naziv: Manja braća (OFM). Ovaj je franjevački ogranak prisutan u BiH.

2. Red manje braće kapucina ili jednostavno kapucini, službenoga naziva: Manja braća kapucini (OFM Cap.).

3. Red manje braće konventualaca ili jednostavno minorita, službenoga naziva: Manja braća konventualci (OFM Conv.).

Drugi red su sestre klarise, tj. Red svete Klare (OSC), a prije 1263. zvali su se „Siromašne gospođe“, „Siromašne zatvorene redovnice“ i „Red Sv. Damjana“. Jedna ovakva zajednica postoji na Brestovsku kod Kiseljaka u Središnjoj Bosni.

Treći red, odnosno Treći red Sv. Franje, ima mnogo muškaraca i žena, a podijeljeni su u dvije glavne grane:

1. Franjevački svjetovni red, (OFS), kojega čine vjernici laici koji u svijetu nastoje živjeti ideal franjevaštva, izvan redovničkih ustanova.

2. Treći samostanski red (TOR), osobe koje žive u redovničkim zajednicama pod tradicionalnim redovničkim zavjetima. Ovaj je red izrastao iz Franjevačkog svjetovnog reda, ali zapravo danas bi ga se moglo ubrojiti u prvi. U njega spadaju različite ženske (npr. franjevke, blatarice…) i muške (npr. trećoredci glagoljaši…) zajednice.