„Potječem iz Župe Sveti Martin na Muri, iz sela Lapšina i često me pitaju kako to da sam iz mog lijepog Međimurja otišla tako daleko u svijet. Ali kad molimo ‘Oče naš’ mi uključujemo sve ljude kao djecu jednog nebeskog Oca. Tako sam i ja na Salomonskim Otocima tijekom 13 godina postala dio tog svijeta, tih ljudi… Tamo sam kod kuće“, započinje razgovor s. Slavka.

Nemoguće je, kaže, usporediti život ovdje i tamo: „Puno ljudi živi bez struje i pitke vode, u siromaštvu. Naš utemeljitelj Družbe, sveti Vinko, radio je sa siromašnima pa smo i mi poslane tamo od Boga propovijedati radom i djelovanjem.“

Dijana Kopjar Mucak i s. Slavka Bogdan

Kad su sestre milosrdnice 2011. godine došle u siromašne i zabačene dijelove Salomonskih Otoka, lokalno ih je stanovništvo pitalo koliko će ostati. Nisu očekivali da bi itko tko dolazi iz civilizacije u tim uvjetima ostao trajno. No sestre su imale, uz Božju pomoć, drugačiji plan: „Naš je poziv dijeliti s njima teškoće i biti na pomoći u bilo koje doba dana ili noći“. 

Naš je poziv dijeliti s njima teškoće i biti na pomoći u bilo koje doba dana ili noći

Slavka po struci je medicinska sestra. To joj znanje uvelike pomaže u radu s najpotrebitijima no velik je problem nestašica lijekova, od kojih su najpotrebniji oni koji se koriste pri zarazi malarijom jer sprečavaju ozbiljne i trajne posljedice, pogotovo kod djece. Osim bolesti, siromaštvo i glad svakodnevica su domaćeg stanovništva, pa sestre projektom Kruh svetog Vinka nastoje školskoj djeci omogućiti barem poneki obrok: „Jednom tjedno pečemo kruh i odvozimo ga u šest kilometara udaljenu područnu školu. Možda to nekome zvuči čudno; što znači jedan kruščić tjedno, ali događa se da djeca baš taj dan dođu u školu jer znaju da će dobiti hranu. Nadamo se i vjerujemo da će naši donatori spoznati veličinu ove akcije i da ćemo moći održati i proširiti akciju“. 

s. Slavka Bogdan- Misije Salomonski Otoci

Jednom tjedno pečemo kruh i odvozimo ga u šest kilometara udaljenu područnu školu.

Brojna su djeca koja uopće ne idu u školu, govori sestra Slavka, a sve zbog siromaštva. Školovanje, naime, nije obavezno a uz to se i plaća. 

„Tim je obiteljima gotovo nemoguće plaćati školarinu, jer većinom se radi o obiteljima sa sedmero ili osmero djece. U tim slučajevima pomažu nam naši donatori – kumovi čijim donacijama plaćamo školovanje toj djeci. Sve više roditelja shvaća koliko je obrazovanje važno za njihovu djecu. Imamo obitelji u kojima najstarije dijete radi da bi se mlađi mogli školovati“, svjedoči s. Slavka.

Sve više roditelja shvaća koliko je obrazovanje važno za njihovu djecu.

Posebno je ponosna na dvije mlade djevojke sa Salomonskih otoka koje su odlučile postati redovnice. Bitan je to događaj jer je Radosna vijest tek relativno nedavno stigla u taj dio svijeta: „2013 smo proslavili sto godina kršćanstva. Tamošnje stanovništvo želi slijediti Isusa, vide da je to posve nešto drugo od svakodnevnog života. Na nama je da im pomognemo da ostanu u tome čvrsti i da kasnije u tom duhu odgajaju djecu“.

Tamošnje stanovništvo želi slijediti Isusa, vide da je to posve nešto drugo od svakodnevnog života.

s. Slavka Bogdan- Misije

Prisjetila se s. Slavka i svojih redovničkih početaka, uoči skore proslave svog zlatnog jubileja vjernosti Bogu: „Još dok sam bila mlada časna sestra, zanimalo me misijsko djelovanje. Čekala sam trenutak kad će naša Družba sestara milosrdnica sv. Vinka otvoriti negdje misijsku postaju. I kad sam 2011. otišla u mirovinu, krenula je misija na Salomonskim Otocima. Prijavila sam se kao dobrovoljac i bila spremna na obje mogućnosti: ako prihvate – dobro, a ako ne, ostat ću ovdje, moliti i pomagati. I hvala Bogu, otišla sam i uskoro se opet vraćam tamo. U ruke Božje stavljam sve. Kako Gospodin odluči, tako će biti jer ništa se ne događa bez Njegova znanja“.

Kako Gospodin odluči, tako će biti jer ništa se ne događa bez Njegova znanja

Ova 73-godišnja redovnica ovih će dana ponovno na 24-satni let do Salomonskih otoka a onda još nekoliko sati vožnje brodom i gliserom do udaljene Misije. Tamo je već čekaju njeni siromasi kojima ponekad, kako kaže, ne može pružiti ništa materijalno ali već sama prisutnost osobe koja je spremna pružiti ruku prijateljstva i suosjećanja u takvim situacijama neizmjerno mnogo znači: „Ne gledam na sat. Ako mi na vrata pokuca netko u potrebi, ostanem uz tu osobu koliko god me treba. Važno mi je da ljudi osjete da sam tu za njih, mada nemam ništa materijalno što bih im mogla pružiti, ali dajem im sebe i svoje vrijeme“. 

s. Slavka Bogdan – Misije

Važno mi je da ljudi osjete da sam tu za njih, mada nemam ništa materijalno što bih im mogla pružiti, ali dajem im sebe i svoje vrijeme

„Vjerujem da se ništa ne događa bez Božje volje. Često prevozimo ljude gliserom do bolnice. Ako je Božja volja da se prevrne ili da su valovi, tako će i biti“, zaključuje s. Slavka a na pitanje zna li sama upravljati gliserom kroz smijeh odgovara: „Još ne, ali bilo bi dobro da znam“. 

Preporučamo sestru Slavku i sve naše misionare i misionarke u Vaše molitve ili, kako ona to sama kaže: „Mi smo tamo misionari na terenu, a ovdje u Hrvatskoj ste svi vi misionari koji nas podupirete molitvama i darovima. Zajedno radimo za Kraljevstvo Božje. Hvala svima koji nam na bilo koji način pomažete“. 

Salomonski Otoci

Više informacija o djelovanju naših misionara diljem svijeta dostupno je na www.misije.hr