Na početku emisije Leali Osmančević istaknula je da ne postoje loša djeca te pri tom dodala: “Dijete može imati postupke koji ne služe dobrobiti djeteta, ali ne postoje loša djeca. Kad kažemo da je neko dijete dobro automatski znamo da postoji nešto što je oprečno dobrom djetetu. Kada osobnost djeteta vrednujemo na temelju jednog postupka onda površno pristupamo djetetu“.

Naglasila je da djeca će činiti ono što vide oko sebe nego što čuju.

Kako djelovati?

„Vrijedno je otvarati teme o vršnjačkom nasilju. Razgovor o tim temama je izazovan i nije nepremostiv u svakodnevnom dijalog prvenstveno s roditeljima, skrbnicima, odgajateljima i svima koji su s djecom. Vrijedno je te teme otvarati ne nužno kada se nešto loše dogodi“, istaknula je.

Posebno je istaknula da djetetu treba dati prostora da iskaže svoju nelagodu.

„Svaka etiketa banalizira ono što je ključni i pravi problem, ono što je žarište, odnosno ključni problem“, dodala je.

Nasilje u školama

Govoreći o nasilju kazala je da se nasilje nikada ne događa odjednom. „Važno je posvetiti se rješavanju uzroka i prvenstveno ga otkriti. Dokučiti što je dijete moglo navesti u njegovoj okolini. Usmjeriti se na moguće uzroke koje je dijete navelo na nasilni čin. Što ne znači da je dijete loše ili nasilnik“, rekla je.

Dr. sc. Leali Osmančević istaknula je da smo svi protiv nasilja, ali kada dođe do razdoblja u kojem se prebacuje odgovornost dijete tu nije nimalo zaštićeno. „Svaka odrasla osoba koja je na bilo koji način uključena u dječje odrastanje je odgovorna za dijete. Tko god prvi primijeti važno je da to kaže na glas. Svi smo podjednako odgovorni. Svaki nasilni čin koji se dogodio za njega smo svi podjednako odgovorni. Treba svima dati prostora da ih procesuiramo i shvatimo. Ono što svi imamo za cilj je zaštiti dječju dobrobit“, dodala je.

Tko god prvi primijeti važno je da to kaže na glas. Svi smo podjednako odgovorni.

Vršnjačko nasilje

Definirajući vršnjačko nasilje istaknula je: „Vršnjačko nasilje je svaki oblik namjernog i svjesnog djelovanja prema drugoj osobi gdje je vrlo jasan cilj da mu se želi nešto zlonamjerno učiniti. Bilo koji oblik uznemiravanja, odnosno svaki činili djelovanje koje će ugroziti drugu osobnu“.

Vršnjačko nasilje je svaki oblik namjernog i svjesnog djelovanja prema drugoj osobi gdje je vrlo jasan cilj da mu se želi nešto zlonamjerno učiniti.

Dotaknula se i psihičkog nasilja te istaknula da psihološke posljedice nasilja mogu biti dugoročnije ukoliko se događaju samo na psihičkoj odnosno kognitivnoj dječjoj razini. „Važno je učenje o empatiji, o različitosti i prihvaćanosti ono što je dijete naviklo u svojoj obiteljskoj zajednici nije jedini put i jedina istina. Prihvaćanje različitosti kada se prihvati kao prilika za zbližavanje je najveća vrijednost individualne različitosti. Ono što može onemogućiti zbližavanje na toj razini jesu etikete koje nosimo“, rekla je.

Žrtva

„Uvijek se usmjeravamo na onoga tko je najviše pogođen, žrtva nasilja. Posljedice je uvijek vrijedno razumjeti na kolektivnoj razini. Dijete koje je žrtva nasilja treba uvijek čuti. Svako dijete treba našu pažnju i pomoć. Kolektivno smo zakazali kao društvo ako se dogodi bilo kakvo nasilje, a posebno ako su u to uključena djeca“, naglasila je dr. sc. Osmančević.

Dodala je da s dijalogom sve počinje i sve može uspješno završiti.

“Svaki naš napor i svako nastojanje trebamo odraditi izvanredno i onda će doći rezultati”, rekla je.

Promjena ponašanja

„Ponašanje je ono što je prvi indikator da se nešto događa, posebno ako dođe do nagle promijene ponašanja. Vrlo česte su promjene u djetetovim navikama ili načinima kako ispunjava svoju svakodnevnicu. Bilo koja promjena uspjeha u školi. Svakom nasilnom ponašanju prethode neke promjene. Sustavno promatrati dijete. To ne treba biti izazov i za što nam treba puno vremena to je nekako sastavni dio uloge roditelja, ali i učitelja i svih drugih koji sudjeluju u obrazovanju djece“, istaknula je.

Svakom nasilnom ponašanju prethode neke promjene. Sustavno promatrati dijete.

Posbeno je naglasila da nema brzih rješenja. „Kada govorimo o nasilju nema jednostavnih ni brzih rješenja. Ono što školama i obiteljima može pomoći jesu preventivni programi. Kada imamo razvijene preventivne programa onda je jednostavnije educirati kako spriječiti da dođe do nasilja“, rekla je.

Autoritet

U kontekstu autoriteta rekla je: „Nerijetko se događa da se svako dobro ponašanje ili uspjeh da se podrazumijeva i da reagiramo i otvorimo prostor dijaloga tek onda kada se dogodi nešto suprotno ovom ponašanju. To može stvoriti kod djeteta zbunjenosti i neka negativna očekivanja ako ne znamo postaviti granicu. Pravila uvijek trebaju biti izrečena s potpunom jasnoćom. Kao što etikete nisu dobre tako ova podrazumijevanja u odraslom poimanju ne služe dijete. „Ne treba dolaziti do osude i roditelji si trebaju dati empatiju jer rade najbolje što mogu“.

Uspješni roditelji

“Uspješni roditelji su koji traže pomoć i podrški. Uspješni roditelji su koji shvaćaju da sve ne mogu sami i da nisu jedini koji su odgovorni za dijete. Međutim, roditelji trebaju podršku, učitelji trebaju podršku roditelja, psiholozi podršku učitelja i to je taj krug koji nam je potreban”, istaknula je dr. sc. Osmančević.

Uspješan učitelj

Dotaknula se i o uspješnosti učitelja i istaknula: “Učitelj bi trebao biti ono što se temelji na povjerenju i prihvaćanju različitosti i među učiteljima i među djecom. Ta disciplina se temelji na izvedivim i jasnim očekivanjima. Svi se suočavamo s istim izazovima smo nam se događaju u različitim fazama života. Izazovi su univerzalni. Nije jednostavno bit i roditelj, nije jednostavno biti učitelj, a nije jednostavno ponekad biti ni dijete”.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!