Nominalno, većina Islanđana pripada Evangelističko-luteranskoj Crkvi Islanda. U zemlji sa samo jednom biskupijom – Reykjavik - i osam župa, ima svega oko 14 000 katolika. Neke od župa jako su udaljene jedna od druge... No s. Celestina Gavrić ne odustaje od susreta s njima. Pročitajte u nastavku što je otkrila za Katolički tjednik.
No, ništa od toga ne smeta s. Celestini Gavrić koja iz prve ruke zna koliko je teško biti misionar u takvom mjestu u dugim snježnim zimama te je to podijelila za Katolički tjednik Nedjelja.ba…
S. Celestina, rodom iz župe Pećine nadomak Novog Travnika, redovnica je Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova, a na Islandu djeluje od 2001.
O njoj je nedavno na svojoj mrežnoj stranici pisao Aid to the Church in Need International (ACN, Pomoć Crkvi u nevolji, njem. Kirche in Not).
Lov na blago
Ova redovnica jedna je od četiriju karmelićanki koje trenutno žive na Islandu, u župi koja se proteže na više od 500 kilometara. Bez automobila koji je dobila od ACN-a život bi joj bio puno teži, a susret s vjernicima uživo ne bi bio moguć. Nije da je lako, čak ni autom, jer ponekad je potraga za katolikom poput stvarnog lova na blago…
No, s. Celestina vrlo je praktična i ne smeta joj opcija satima se sama voziti u ovom automobilu. Tako može doći i do najudaljenije točke župe, gotovo na drugom kraju zemlje, što znači da katolike nerijetko može iznenada posjetiti, makar i samo da sazna kako su…
„Vidjela sam toliko katolika koji su otpali od Crkve zbog nedostatka osobna kontakta. Moramo im izići u susret. Imamo jednu obitelj ovdje, drugu ondje. Kad ne vidim ljude u crkvi, a znam da imaju, primjerice, dijete od sedam godina, pokucam im na vrata: ‘Imate ovoliko staro dijete, a katolik ste. Vaše dijete ima pravo bolje upoznati svoju vjeru. Imamo katekizam za djecu. Jeste li zainteresirani?’“
Vidjela sam toliko katolika koji su otpali od Crkve zbog nedostatka osobna kontakta.
Inače, Island nije baš mala zemlja, ali je rijetko naseljen, sa samo oko 372 000 stanovnika, odnosno otprilike četiri osobe po četvornom kilometru. Međutim, većina Islanđana živi u Reykjaviku zbog čega su veliki dijelovi zemlje potpuno nenaseljeni.
… i na Mars ako treba!
Svjedoči kako je potreban poseban karakter pokucati ljudima na vrata i uvjeriti ih da puste svoju djecu u nedjeljnu školu, ali to ovoj karmelićanki ne smeta. Njezina odvažnost i hrabrost dolaze iz dna njezine duše, napajani vjerom. A ako nije moguće posjetiti ljude fizički, uvijek je tu internet – sve je bolje nego zanemariti duhovnu formaciju djece.
Ali kad se zavjetujemo, pripadamo zajednici i svemu što ona čini i govori.
S. Celestina je došla na Island jer je bila zamoljena. Ali kaže da bi išla i dalje da Crkva to traži. „Pitali su me da dođem na Island. Bilo je to stvarno veliko iznenađenje. Ali kad se zavjetujemo, pripadamo zajednici i svemu što ona čini i govori. Da su izgradili samostan na Marsu, rado bismo otišli tamo živjeti i raditi“, odlučna je ova misionarka.
Na kraju je karmelićanka zahvalila ACN-u što joj je pružio priliku za ovu misiju. „Hvala vam, ACN, što podržavate Crkvu na Islandu. I Bog vas blagoslovio. Bez vas ne bismo mogli nastaviti ovaj posao“, kazala je s. Celestina Gavrić.
Inače, automobil koji je doniran sestrama karmelićankama dio je programa pomoći vozilima, koga ACN provodi već nekoliko godina.