Na 3. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mons. Ivana Andrića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji vrši službu voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i Regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu te je povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika Nadbiskupije. "Emocije, plač, uživanje, kupovanje… često iscrpljuju naše dane, naš život, naš duh, do te mjere da ga ponovno hvataju u mrežu iz koje nema van. Gospodin dolazi razriješiti to nesretno stanje", poručuje mons. Andrić.
„Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju.“ Evanđelist naglašava da Isus počinje propovijedati nakon što je Herod Ivana dao uhititi. S Krstiteljem u zatvoru, ne čuje se više glas koji poziva na pravednosti, a pustinja ponovno postaje pustinja – mjesto bez života. I Jeruzalem i čitava okolica ponovno ostaju nijeme i bez proroštva. Ali Isus se ne predaje šutnji koju nameće Herod; ne želi da ljudi, oni koje je i on vidio raskajane na Jordanu dok ih je Ivan krstio, ostanu bez nade.
On počinje propovijedati, ne više u Judeji kao Ivan, nego u rubnoj Galileji, u najsjevernijem kraju Palestine. U Isusovo vrijeme Galileja je ozloglašeno područje radi prodiranja pogana. Odatle Isus počinje svoje propovijedanje. Tu okuplja i prve sljedbenike.
Tu Isus počinje govoriti da se ispunilo vrijeme, da je započelo vrijeme Božje pobjede nad zlom, vrijeme ljubavi, praštanja i spasenja. Ono što je započeto u Ninivi s Joninim propovijedanjem sad se, na obalama Galilejskog mora, ostvaruje u punini. Niniva, asirski glavni grad i „grad božanski velik, tri dana hoda“, simbol je svakog grada, i velikih suvremenih gradova, gdje, nažalost, vlada bezakonje i pokvarenost ljudi. Bog potiče Jonu da prođe Ninivom propovijedajući i pozivajući na obraćenje. Jonin poduhvat je uspješno završio; o tome piše sām prorok: „Ninivljani povjerovaše Bogu… I Bog se smilova zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.“
„Ovdje je i više od Jone“ (Mt 12,41), tvrdi Evanđelje. Da, Isus je više od Jone. S njime počinje kraljevstvo Božje, kraljevstvo pravde ljubavi i mira. On nije došao izložiti nekakav novi nauk, nego je došao da donese ljubav i mir. To je predskazao i prorok Izaija: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: Bog tvoj kraljuje!“ (Iz 52,7).
Na taj Božji zahvat treba odgovoriti zauzetost ljudi. „Obratite se“, traži od svih Isus. To ponavlja na obalama Galilejskog jezera Šimunu i Andriji koji ribare na jezeru, a nastavljajući put, isto poručuje i drugoj dvojici braće, Jakovu i Ivanu, koji u lađi krpaju mreže. Bili su to skromni težaci i zbog toga podcijenjeni, „tamo neki“ beznačajni ljudi. Pa, ipak, baš je njima bila povjerena posebna sudbina: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Isus im upućuje poziv koji mogu razumjeti, otvara im novu perspektivu života. Nije to dosadašnji život koji se odvijao oko mreža i lovljenja ribe, već život uronjen u novo more, a zadaća je da izbave ljude iz uznemirenih voda svijeta i da ih vode spasenju. Za četvoricu ribara počinje novo vrijeme, nova povijest, ne više s ribama nego s ljudima.
Emocije, plač, uživanje, kupovanje… često iscrpljuju naše dane, naš život, naš duh, do te mjere da ga ponovno hvataju u mrežu iz koje nema van. Gospodin dolazi razriješiti to nesretno stanje.
Gospodin svraća i u naše dane i upućuje svakome od nas isti onaj poziv: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Evanđelje zapaža kako četvorica pozvanih odmah ostavljaju mreže i slijede ga. Doista, piše Pavao: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Emocije, plač, uživanje, kupovanje… često iscrpljuju naše dane, naš život, naš duh, do te mjere da ga ponovno hvataju u mrežu iz koje nema van. Gospodin dolazi razriješiti to nesretno stanje. On želi produbiti naše emocije i obogatiti ih tolikim drugim osobama, želi da ne plačemo sami nad sobom, nego s onima koji su u žalosti, želi da naša radost ne bude za nekolicinu, nego za mnoge, želi da dobra ovoga svijeta ne budu privilegij pojedinaca, jer su predodređena za sve.
Četvorica učenika, nakon što su poslušali poziv Isusov, „odmah ostaviše mreže i pođoše za njim“. Kraljevstvo Božje započelo je u ovom svijetu, na obalama Galilejskog mora. A kroz povijest ono nastavlja istom logikom: riječ Isusova prolazi uz naše obale tražeći spremne muškarce i žene da postanu ribari ljudi.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed mons. Ivana Andrića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.
