Tijekom svoje apostolske službe, otprilike dva desetljeća nakon Kristova uzašašća, sveti Pavao je bio prisiljen napisati pismo Galaćanima u kojem ih je prekorio zbog lažnog evanđelja koje su usvojili. Nakon što ih je Pavao napustio, određeni su se ljudi infiltrirali u njihovu zajednicu i uvjerili ih da oni, kao nežidovski kršćani, trebaju biti obrezani i usvojiti određene ceremonijalne zakone iz Starog saveza kako bi bili spašeni.

U svojoj frustraciji i ljutnji, apostol je rekao Galaćanima da će se Kristov život morati ponovno oblikovati u njima: “Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.” (Gal 4,19) Njihovo je krivovjerje bilo tako veliko da je zapravo prekinulo trudnoću i zahtijevalo da se začeće i kasnija trudnoća počnu iznova.

Odluke koje donosimo u vezi s našim uvjerenjima i ponašanjem utječu na Njegovo formiranje u nama, bile dobre ili loše.

Ovo je doista bio mračan dan u povijesti prve Crkve, ali ono što je poučno za današnjeg praktičnog katolika jesu sličnosti koje imamo s Gospom viđenom kroz prizmu ove kontroverze. Za razliku od Marije, Krist se fizički ne oblikuje u nama na doslovan način, ali se duhovno oblikuje u nama.

Odluke koje donosimo u vezi s našim uvjerenjima i ponašanjem utječu na Njegovo formiranje u nama, bilo dobro ili loše. Smrtni grijeh može dovesti do prekida “trudnoće”, dok će svetački život dovesti do poroda koji je doveden do termina i zdrav je u svakom pogledu.

Krist je također začet u nama po poniznosti. Siromasi duhom baštine kraljevstvo Božje. To su one ponizne i slomljene duše koje su došle do samog kraja i svjesne su vlastitog duhovnog i moralnog “bankrota”.

Sveti Bernard je rekao za Gospu: “Svojim djevičanstvom ona je ugodila Bogu; svojom poniznošću ga je začela.” On se bez sumnje poziva na Marijine vlastite riječi o sebi kada je rekla da je Bog “ugledao na poniznost svoje službenice; jer evo od sada će me svi naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,48).

Vrlo koristan uvid u vezi između poniznosti i plodne utrobe dolazi od proroka Izaije: „Jer ovako govori visoki, uzvišeni, koji vječno stoluje i zove se Svetac: ‘ “U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.’” (Iz 57,15).

Marija je stvorila savršeni dom za Krista unutar i izvan maternice jer Bog voli prebivati ​​u poniznima i s njima. Krist je također začet u nama po poniznosti. Siromasi duhom baštine kraljevstvo Božje (Mt 5,3). To su one ponizne i slomljene duše koje su došle do samog kraja i svjesne su vlastitog duhovnog i moralnog “bankrota”.

Poniznost nije jednokratan događaj jer smo kršteni u vodi i primamo Duha Svetoga. Ne; to je obavezan stil života dok sa strahom i drhtanjem radimo na našem spasenju nakon obraćenja.

Oni su spremni primiti sjeme kraljevstva (Mt 13,1-23) i imati Krista začetog u njima. Kao što je Jakov napisao: “Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.” (Jakov 1,21).

Dok je krepost poniznosti bila savršeno razvijena u Gospi, trebat će nam ostatak života da postanemo istinski ponizni službenici Božji. Međutim, naša poniznost ima to zajedničko s Gospom: oboje smo stvorenja. To znači da sve što imamo dolazi od Boga i naše priznanje ništavnosti stvara idealno prebivalište za Gospodina Isusa.

Bilo je vrijeme kad nas nije bilo. Svaki dobar dar, bilo u prirodnom ili duhovnom smislu, pridodan samom našem postojanju dolazi odozgo: „Svako dobro darivanje i svaki savršeni dar odozgor je, silazi od Oca svjetla kod kojega nema promjene ni sjene zbog promijeniti” (Jakovljeva 1,17).

Poniznost nije jednokratan događaj jer smo kršteni u vodi i primamo Duha Svetoga. Ne; to je obavezan stil života dok sa strahom i drhtanjem radimo na našem spasenju nakon obraćenja.

Trojedini Bog su tri različite, ali nepodijeljene Osobe. Gdje nađete jednu Osobu, naći ćete i druge dvije i zato je sveti Pavao rekao za Krista: “u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva” (Kol 2,9).

Gdje nađete poniznost, naći ćete i milost i poslušnost. Ovo trojstvo podupire i ulijeva naše posvećenje. Bog se opire oholima, a daje milost poniznima (1 Pet 5,5). Budući da je Marija bila savršeno ponizna, bila je i puna milosti koja joj je omogućila da prakticira poslušnost službenice Gospodnje. Na svom krštenju Krist se ponizio i ispunio svu pravednost dopustivši svom rođaku da ga krsti. Duh milosti (Heb 10,29) počivao je na poniznom Jaganjcu i, zbog njegove poslušnosti, njegov je Otac bio zadovoljan.

Majka Tereza je otišla toliko daleko da je rekla da je poniznost majka svih vrlina:

„Poniznost je majka svih vrlina; čistoća, milosrđe i poslušnost. U poniznosti naša ljubav postaje stvarna, predana i žarka. Ako si ponizan, ništa te neće dotaknuti, ni pohvala ni sramota, jer znaš što si. Ako vas okrivljuju, nećete se obeshrabriti. Ako te nazovu svecem, nećeš sebe staviti na pijedestal.”

Budući da je Marija bila savršeno ponizna, bila je i puna milosti koja joj je omogućila da prakticira poslušnost službenice Gospodnje.

Nije ni čudo što je Vlč. Cajetan Mary da Bergamo, koji je napisao klasik Poniznost srca, vjerovao je da je razina posvećenosti osobe proporcionalna njezinoj razini poniznosti. Ako je to točno, Bergamo je dalje ustvrdio, naše mjesto na nebu bit će izravno povezano s time koliko smo ponizni.

Zbog toga je Gospa Kraljica neba. Budući da je najskromnije stvorenje u cijelom stvorenju, uzvišena je daleko iznad svih svetaca, anđela, pa čak i najviših anđela: kerubina i serafina.

Ako želimo nasljedovati Mariju i imati Krista potpuno oblikovanog u nama, poniznost srca je dobro mjesto za početak. To će njegovati život pun krjeposti, poslušnost Svetom pismu i tradiciji te snažno liturgijsko, sakramentalno i pobožno iskustvo.