[KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU DOBROG I SVETOG KRŠĆANINA]
U tom kontekstu možemo spomenuti razliku između dobrog i svetog kršćanina. Isus kaže da je samo Bog dobar. Dobar kršćanin nastoji izvršiti sve svoje kršćanske dužnosti, nastoji činiti dobra djela u uvjerenju da se na taj način spašava. Dobar kršćanin jedva vjeruje da je u grijehu i da treba Boga da bi se izvukao iz grijeha. Kod dobrog kršćnina zato prije ili kasnije obitelj odlazi na krive staze, djeca bježe od kuće i ne mogu se složiti s roditeljima. Nitko nije tako težak kao dobar čovjek. Radi se o čovjeku koji čini dobra djela i misli da je po tome velik i svet. Dobar kršćanin je umišljeni kršćanin, njemu nema što reći Božja riječ, on sve zna, on ima svoja iskustva, on se trudio i mučio i Bog mu mora dati Kraljevstvo nebesko, jer mu on pokazuje svoje žuljave ruke, svoj plač, svoje muke.
Svet kršćanin je, pak, svjestan da ga je Bog stvorio, da sve od Boga dobiva, i zato ponizno prihvaća od Boga da može doista biti svet. Ili, svet kršćanin vjeruje da može činiti ne samo ljudska, nego i božanska djela. Dobar kršćanin vjeruje da Bog od njega traži ono što on može, a to znači ljudska djela za ovaj svijet. Svet kršćanin, dakle, može spasiti svijet, a dobar ga ostaviti na istoj razini iu istoj nemoći.
Svet kršćanin vjeruje da se svijet može spasiti i zato može Božjom snagom spasiti svoju djecu od lutanja, zato će sačuvati svoju obitelj u slozi i ljubavi, zato može praštati čovjeku, zato može stvarati i međunarodni mir. Dobar kršćanin je kao lisnata smokva. Svet kršćanin je smokva koja daje plodove. Sjetimo se da je Krist lisnatu smokvu prokleo jer nije imala roda na sebi, a smokvu koja već tri godine nije donosila ploda vinogradar želi još jednom ognojiti, okopati i zaliti, da možda ipak urodi. Radi se o rodu koji donosi Isus Krist, o Božjem rodu koji proslavlja Boga. Svet kršćanin nosi Božje plodove, a dobar kršćanin ljudske plodove. Ne treba dobrih kršćana, nego svetih kršćana. Zato mogu nekršćani činiti daleko bolja i veća djela negoli dobri kršćani. Ali nikad nekršćanin, nevjernik ne može činiti ono što čini svet kršćanin. Kad se radi o djelima koja izlaze iz Božje riječi, onda se zaista radi o Božjim djelima, a ne o ljudskim ili o Božjim djelima u ljudskim djelima, ili o božansko ljudskim djelima. Isus za sebe kaže da je on trs, a mi loze. Logično je da isti sok teče u trsu i u lozama. Logično je da iste plodove imaju loze i trs. Ono što se Bogu na nama sviđa jest upravo plod koji dolazi od njegova Sina. Bog nas je zato zaodjenuo svojim Sinom, zaogrnuo nas plaštem slave, Bogu se sviđamo jer u nama vidi svoga Sina. Zato smo subaštinici Kristovi jer smo ušli u njegovu baštinu. Ulaziti u Božju riječ, dakle, znači ulaziti u istinu, da mi kao kršćani i Božja djeca imamo božanske sile i snage da rodimo Božje plodovr. Svijet po kršćanima ima veličanstvene nade, ali uvijek ostaje problem hoće li kršćani povjerovati ili će radije ostati samo na ljudskim silama i djelima.
(Otkriće Božje Riječi)