Što da radim ako je u pitanju svađa? Što ako se ne mogu usredotočiti? Što ako stalno prekidaju molitve? Što ako sve to rade, a više nisu mala djeca?

Prije nego što riješimo bilo koji od ovih problema, moramo razmotriti dvije stvari. Prvo, koji je naš cilj katehiziranja djece i način da razviju pobožan život? Drugo, koja teologija stoji iza krunice i marijanske pobožnosti i kako to možemo provesti u praksi u našim obiteljima?

Poučavanje naše djece nasuprot formiranju učenika

Moja obrazovna pozadina je u katehezi, a nešto s čime se roditelji (i katehete!) dosljedno bore je problem kako djecu poučavati vjeri, a istovremeno ih potaknuti da žele učiti o vjeri, piše Michele Chronister s portala Catholic Exchange.

Mislim da postoji uloga teoloških studija. Za starije učenike, oni bi mogli biti spremni nastaviti proučavati vjeru na akademskiji način. (Kao netko s diplomom teologije, svesrdno podržavam akademski studij “kraljice znanosti”.) No, prije toga bi se učitelji i katehete trebali manje baviti pronalaženjem pravih udžbenika i aktivnosti, a više formiranjem učenika. Učenik je doista učenik, ali učenik je učenik čiji cijeli način života informira učitelj. Kada poučavamo svoju djecu o vjeri, ne bismo trebali biti “učitelji” koje slijede. Namjerava nam je ukazati im na pravog Učitelja – Krista.

U tom smislu, doista vjerujem da je za uspješnije kateheze potrebna temeljna promjena u načinu na koji radimo stvari. Kateheza nije samo učenje o Kristu. Ona uvlači u odnos s Njim.

S ovim naglaskom na odnosu u katehezi, nužno će se promijeniti način na koji poučavate djecu o vjeri. Na primjer, učenje o euharistiji nije samo pamćenje činjenica ili obreda, “Kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova, i tako ih primate.” Umjesto toga, kada je ukorijenjen u odnosu, način na koji prezentirate ovu doktrinu postaje bogatiji: „Da bi mogao uvijek biti s nama, Isus nam je dao dar Euharistije na Posljednjoj večeri. Pomislite samo – Bog koji je veći nego što smo ikada mogli zamisliti, učinio se malim i sićušnim u hostiji, čekajući na nas u tabernakulu. On ne želi samo da ga primite, On želi da budete u jedinstvu s Njim – držani i voljeni od Njega, odmarajući se pored vašeg srca, svaki put kada Ga primite.”

Vidite li razliku? Drugi način katehizacije predstavlja puninu učenja naše Crkve, a istovremeno ga stavlja u kontekst koji djetetu pokazuje zašto je to važno za njihov život.

Pogledajmo sada kako se to odnosi na krunicu.

Marija i majčin zagrljaj

Posljednjih godina, sve je veća pojava katoličkih dječjih knjiga, igračaka i aplikacija. Kad se prije više od deset godina rodilo moje prvo dijete, sjećam se kako sam pravila male igračke i alate kako bih je naučila o vjeri. Sada za tim nema nema potrebe – mnogi su lako dostupni!

Ipak, jedna stvar koju nijedna knjiga, igračka ili aplikacija ne mogu prenijeti je proživljeno iskustvo odnosa s drugim. Da bi dijete razumjelo i vjerovalo u ljubav Boga Oca prema njima, pomaže imati proživljeno iskustvo ljudskog oca koji ih voli, brine se za njih i čuva ih.

Isto tako, iako je marijanska pobožnost moguća bez da dijete u svom životu ima zdravu majku (što je, nažalost, stvarnost za neku djecu), marijansku pobožnost je daleko lakše njegovati ako dijete ima proživljeno iskustvo majke. Volite ih, držite ih, slušajte ih (i njihove brojne zahtjeve i pitanja!). Prvi korak u promicanju marijanske pobožnosti kod djeteta jest podržati majke da žive svoj poziv majčinstva. Zdrava majka poučava dijete o ljubavi na način na koji nitko drugi ne može (iako samohrani očevi ponekad mogu i ispunjavaju dio te uloge kada majka nije živa ili prisutna) moćno je oruđe u njegovanju marijanske pobožnosti.

Moja druga rođena kći imala je grčeve kao beba. Puno je plakala, jer joj je bilo tako neugodno, a htjela je samo mene. Godinama sam joj bila omiljena osoba. Ona je moje dijete najodanije Mariji. (U šali je zovemo “Marija Evanđelist” jer je dugi niz godina bila više oduševljena Marijom nego Isusom. Iako, kako me podsjeća moj duhovnik, Mariju nikad ne možete voljeti previše, jer je nikad više ne možete voljeti nego Isus!) Njoj je ideja da majci bude voljena kćerka bila vrlo poznata. Ideja o sigurnom odmaranju u majčinom naručju ukorijenjena je u njezinoj životnoj stvarnosti.

Međutim, ona je i moje dijete koje je najotpornije na molitvu krunice. Jesam li zbog toga zabrinuta? Ne. Ona voli Mariju i na kraju će moliti krunicu. U međuvremenu je potičem da samo sluša kako molimo krunicu i da zamisli kako je drži u Marijinom naručju dok se molimo – usnulo dijete u naručju Blažene Majke, ne čini ništa drugo nego dopušta majci da je voli i drži.

Dijete/Foto: Dario Zürchauer

Dugoročno, ova će slika i način potaknuti moju kćer (i vašu djecu!) da dublje rastu u svojoj želji za odnosom s Bogom, Marijom i svecima. Dijete će prirodno gravitirati mjestu gdje je voljeno i sigurno.

Ako podučavate svoju djecu o istinama vjere, ako prakticirate svoju vjeru i molite kao obitelj – vaša će djeca naučiti ono što trebaju naučiti. Umjesto da brinete oko toga da nauče sve što trebaju napamet, usredotočite se na to da svoje iskustvo vjere učinite takvim u kojem se mogu odmoriti i biti voljeni od Boga. Djeca se trebaju osjećati sigurno, moraju se osjećati voljeno i moraju se osjećati sigurno. Na taj način stvaraju zdrave privrženosti. I, uostalom – nije li duboka, trajna vezanost za Boga ono što im najviše želimo?