"Ispunjenje svakog obećanja dovršeno je u Kristu, On je ispunio sve i nama predao da živimo kao sinovi i kćeri u savršenoj obitelji. U Crkvi možemo vidjeti grešnike jer smo svi grešni, ali Crkva ne odražava samo tu stvarnost. Ona je mjesto na kojemu se grešnici liječe, ali ona odražava nebesku stvarnost. Zato i imamo srca gore kod Gospodina. Promatrajući samo grijeh unutar čovjeka zaboravljamo vidjeti čovjeka", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Za neke ljude Crkva se nalazi u krizi gotovo na svim poljima jer određeni ljudi iz struktura žele ju učiniti modernom. Za druge je opet u krizi zato što se ne mijenja u skladu s očekivanjima svijeta. Razlikuju se mišljenja ljudi oko uzroka krize, ali su složni kako Crkva jest u krizi. Pitanje je kakva je to kriza? Vjere? Crkva ne može biti u krizi vjere, mi možemo, ali Crkva ne. No čega je to kriza onda? Kriza nepovjerenja u Boga? Sumnje u stvarnu prisutnost Kristovu? Sumnje da Otac ispunja sva obećanja dana u Savezima još od Abrahama?
Crkva ne može biti u krizi vjere, mi možemo, ali Crkva ne.
Ispunjenje svakog obećanja dovršeno je u Kristu, On je ispunio sve i nama predao da živimo kao sinovi i kćeri u savršenoj obitelji. U Crkvi možemo vidjeti grešnike jer smo svi grešni, ali Crkva ne odražava samo tu stvarnost. Ona je mjesto na kojemu se grešnici liječe, ali ona odražava nebesku stvarnost. Zato i imamo srca gore kod Gospodina. Promatrajući samo grijeh unutar čovjeka zaboravljamo vidjeti čovjeka. Promatrajući grešnike unutar Crkve zaboravljamo vidjeti stvarnost Crkve, onakva kakva ona stvarno jest. Ako je Crkva zaručnica Kristova, njezinim odbacivanjem ne odbacujemo li zapravo samoga Krista? Sv. Ciprijan kaže da ako nemamo Crkvu za majku, ne možemo imati ni Boga za oca. Možda zvuči grubo, ali je istinito. Otac je po Sinu dao mogućnost svakome da uđe u tu Božju obitelj, a ako sami svjesno odbacujemo to kako je to onda Božja krivica?
Promatrajući grešnike unutar Crkve zaboravljamo vidjeti stvarnost Crkve, onakva kakva ona stvarno jest.
U euharistiji se Krist predaje svojoj zaručnici u potpunosti. Daje joj svoje Tijelo da bi zaista postali jedno, kako onda odbaciti liturgiju, koja nije svrha samoj sebi, nego odraz one nebeske stvarnosti? Kako odbaciti taj čin obnove novoga Saveza? Kako pristupiti novome Savezu, ako nismo ispovjeđeni, zar nećemo onda sami sebi presuditi kao što piše sv. Pavao? Ako želimo “izaći” iz krize trebali bismo ući u Crkvu. Ne u našu ideju Crkve, nego ono što ona stvarno jest, Zaručnica Kristova, ona u kojoj grešnici postaju svecima, zato što vjeruju Kristu. Poziv na svetost nikad nije bio aktualniji, zašto čekati onda?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.