Luka Perković rekao je da je amaterski krenuo igrati 2014. ” Prepoznao sam da mi se otvorio talenti i brzo sam napredovao na ljestvici. Kvalificirao sam s amaterski timom u profesionalnu ligu i to je bilo nešto sasvim novo za sve. Naša sezona traje od siječnja do listopada, a nekada i do studenog. Godinama te to iscrpi, a najteži rad je s tvojim suigračima, održavati dobre odnose.”

Luka Perković svjedoči da mu je kroz napredovanje u igricama rasla i oholost. “Kada sam tek počeo osvajati i posebno kada sam osvojio prvu titulu jako me je uzoholio. Ljudi me na Internetu nisu voljeli kada bih izgubio. Osvojili smo međunarodni turnir i ponovno su me fanovi počeli voljeti. To vam je takav lunapark, gore, dolje idu i ego i emocije. I lagano je moja karijera išla samo gore i to je podizalo moj ego na još veću razinu. U meni je rasla želja za više i stalno sam u sebi želio još”, rekao je.

Kako sam sve više postajao slavan u svijetu video igara tako sam se sve više odvajao od Boga.

“Kako sam sve više postajao slavan u svijetu video igara tako sam se sve više odvajao od Boga. Odgajan sam u vjeri, ali mogu reći da sam bio tradicionalni vjernik. Iskreno moje odvajanje od Boga je počelo i ranije. Uvijek sam vjerovao da Bog postoji. Netko je morao stvoriti svijet i čovjeka i vjerovao sam da je to Bog. Mislio sam da zlo ne postoji i da nema Sotone, mi sami odlučujemo hoćemo biti dobri ili ne. Postao sam neki ateist. Pušio sa i travu, a kada bih ju konzumirao u glavi bi čuo glas koji me je pitao što to radiš. I ubrzo sam prestao s konzumacijom trave”, rekao je.

Luka je kazao da je prije svjetskog prvenstva njegov ateizam došao do vrhunca. “No, večer prije finala pustio sam sebi pjesmu ‘Ne boj se jer ja sam s tobom‘ i to mi je toliko dalo mir u srcu. Bio sam spreman za sutra, ali smo izgubili u finalu. I dalje sam mislio u sebi da sam stvaram svoje dobro i svoje zlo. Mislio sam da koliko se trudim i dajem od sebe, toliko ću i imat. Sve to mi je trovalo mozak. Na kraju te godine bio sam iscrpljen i psihički i fizički. Došao sam na dno. Psihičko i duhovno dno.”

I dalje sam mislio u sebi da sam stvaram svoje dobro i svoje zlo.

“Tako slomljen i iscrpljen otišao sam kod brata. On se tu večer molio za mene, a ja sam se odrekao svega od konzumacije trave do svega ostalog. Nakon toga je počelo moje obraćanje. Otišao sam na ispovijed i misu, a potom sam počeo učiti o vjeri, čitati Bibliju i duhovna štiva”, istaknuo je Luka.

Mogu reći da sam na početku svoje vjere i ima još puno toga za naučiti, ali mi je već puno bolje.

“Nedugo nakon toga moj otac je ponovno obolio od raka i to me je dotuklo. Bogu hvala dobio sam priliku razgovarati i izmiriti se s njim. Bio sam miran u srcu u vezi svojih problema, ali još uvijek se nisam mogao pomiriti s činjenicom da njega neće biti. To je bio samo još jedan ispit na mome putu prema Bogu. To mi je još više učvrstilo vjeru. Mogu reći da sam na početku svoje vjere i ima još puno toga za naučiti, ali mi je već puno bolje. Vidim promjene na sebi i u svome ponašanju. Malo manje imam osjećaj kontrole i da ja moram sve znati. Učim se prepuštati Bogu. Vjerujem da Bog vodi sve”, zaključio je.

Cijeli video pogledajte ovdje!