Apsolutni osnovni i suštinski uvjet za dobar brak je sposobnost odrastanja. Emocionalna nezrelost jedan je od najvećih uzroka neuspjeha u braku. Naravno, svi dolazimo u brak s našim privatnim asortimanom nezrelosti i emocionalnih poteškoća. Ali moramo ih naučiti prerasti.
Tekst o glavnim karakteristikama braka uredio je Petar Salečić iz izdavačke kuće “Kyrios”, a autor teksta je Jeromonah Alexey Young.
Iskustvo nam govori da se dvoje ljudi vjenčaju i odmah počinju otkrivati koliko su vrlo različiti. Činjenica je da zapravo ni ne počinjemo spoznavati sebe dok se ne vjenčamo. Živimo preblizu sebi. Zaista je potreban netko drugi da nam pomogne da se vidimo onakvima kakvi zapravo jesmo. Jedna od rubnih prednosti dobrog braka je ta što steknete ugrađenog psihijatra: dobrog supružnika kojem je dovoljno stalo da sluša, a da za to ne mora biti plaćen! Znamo da su mnoge emocionalne bolesti posljedica toga što osobu opterećuje neki unutarnji teret koji nikada nije uspjela podijeliti s nekim drugim. U dobrom braku suprug i supruga međusobno dijele svoje terete, a to dijeljenje je bez rezerve, bez brige o tome kako će druga osoba reagirati, bez potrebe za držanjem fronta.
U dobrom braku suprug i supruga međusobno dijele svoje terete, a to dijeljenje je bez rezerve, bez brige o tome kako će druga osoba reagirati, bez potrebe za držanjem fronta.
Brak nije misionarski pothvat! Ima dovoljno vlastitih problema i poteškoća bez pokušavanja svakog partnera da temeljito promijeni i prepravi drugog. Jedna od najčešćih i najozbiljnijih iluzija koje mladi oženjeni imaju je vjenčanje s nekim u nadi i očekivanju da će promijeniti tu osobu. Istinska ljubav nikog ne prisiljava i ne forsira promjene; izaziva rast. Kako? Prvo, prihvaćanjem svog supružnika onakvim kakav jest. Kad se vjenčamo, ne prijavljujemo se za promjenu druge osobe; jednostavno se slažemo da ga volimo takvog kakav jest. Najbolje što muž može učiniti da promijeni ženu, ili obrnuto, jest da se promijeni, da ispravi vlastite pogreške – u skladu s Kristovim uputama Njegovim sljedbenicima.
Kad se vjenčamo, ne prijavljujemo se za promjenu druge osobe; jednostavno se slažemo da ga volimo takvog kakav jest.
Nelojalnošću u braku smatramo kad jedan od supružnika počini preljub. Činjenica je da možemo biti nelojalni i nevjerni jednako temeljito stavljajući posao ili roditelje, hobije ili nekoga drugoga ispred svog supružnika. I to je nelojalnost. A onaj tko nije spreman svog supružnika staviti ispred karijere, ispred roditelja, ispred prijatelja, ispred rekreacije, nije spreman za brak – i takav će brak propasti. Brak je za odrasle, a ne za djecu.
Ako prvi gumb smjestite u prvu rupu odijela, svi će ostali gumbi pasti na svoje mjesto. Ali ako se prvi gumb postavi u drugu rupu, ništa neće izaći kako treba. Stvar je u tome da se prve stvari postave na prvo mjesto, da se prioriteti drže ravno. Isto tako u braku. Muževi, ako žene stavite na prvo mjesto – i supruge, ako muževe stavite na prvo mjesto – sve ostalo će doći na svoje mjesto u bračnom odnosu.
Muževi, ako žene stavite na prvo mjesto – i supruge, ako muževe stavite na prvo mjesto – sve ostalo će doći na svoje mjesto u bračnom odnosu.
Uspješan brak ima mnogo karakteristika, ali po meni su tri najvažnije:
1. Pohvala. Nijedan brak ne može napredovati ako nema pohvale. Svatko se u nekom trenutku života mora osjećati cijenjenim. I ništa ne može ubiti ljubav brže od stalne kritike. Kad se muževi i supruge međusobno hvalimo – i na male i na velike načine – također govorimo jedni drugima: volim te; Cijenim te. Pohvala njeguje dobar brak. I to je ona karakteristika koja najviše nedostaje modernim brakovima.
2. Opraštanje. Oprost je bitan za sretan brak. Kad me parovi pitaju: “Mislite li da naš brak može opstati?” moj odgovor je uvijek: “Da, pod uvjetom da ste spremni oprostiti jedni drugima.” I ovo opraštanje ne bi trebalo biti samo nakon velike krize u obitelji. To bi trebalo biti svaki dan. U uspješnom braku muž i žena neprestano traže oprost jedni od drugih. Kad to ne učinimo, rane se ne zacjeljuju. Rastemo odvojeni jedni od drugih. Postajemo hladni jedni prema drugima i ne dobivamo blagoslove koje Bog šalje na muževe i žene koji si međusobno opraštaju.
3. Vrijeme. Za uspješan brak treba vremena. To se ne događa preko noći. Mora rasti. To je dug i težak proces; kao i sve dobre stvari u životu, dolazi kroz znatan napor i borbu. Vi koji još niste u braku ili ste na rubu braka, trebali biste to upamtiti: živimo u društvu trenutnog zadovoljenja – želimo ono što želimo, kad želimo i to kad je sada. A ovo nestrpljenje s naše strane djelovalo je vrlo pogubno na brakove, čak i u našoj Crkvi. Ako nemamo strpljenja jedni s drugima i nismo spremni dati puno godina za stvaranje uspješnog braka, tada je naš brak osuđen na propast.
Nijedan brak nije toliko dobar da ne može biti bolji, a niti jedan brak nije toliko loš da se ne može poboljšati – pod uvjetom da su uključene osobe spremne rasti zajedno po Božjoj milosti prema zrelosti Krista, koji je došao “ne da bude služen već služiti”.
Ako nemamo strpljenja jedni s drugima i nismo spremni dati puno godina za stvaranje uspješnog braka, tada je naš brak osuđen na propast.
Apsolutni osnovni i suštinski uvjet za dobar brak je sposobnost odrastanja. Emocionalna nezrelost jedan je od najvećih uzroka neuspjeha u braku. Naravno, svi dolazimo u brak s našim privatnim asortimanom nezrelosti i emocionalnih poteškoća. Ali moramo ih naučiti prerasti. “Kad sam bio dijete”, promatrao je sveti Pavao, “Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam, što je bilo djetinje.” (1 Kor 13,11)
Koliko je bitno za sretan brak odbaciti dječje stvari: neodgovornost, inzistiranje da sve bude kako ja kažem i na moj način, egoizam, nedostatak empatije, nerviranje, ljubomora. Koliko je važno moliti se svaki dan: “O Bože, pomozi mi da odrastem … da pogledam dalje od sebe … da shvatim potrebe i osjećaje svoje žene / muža i prihvatim odgovornost koju je Bog položio na mene.”