Mario Žuvela vjeroučitelj je koji mnoge ljude nadahnjuje svojim stvaralaštvom. Pisanje duhovnih tekstova, pjesama i knjiga te uređivanje nekoliko vjerskih portala služi mu kao zahvala i svjedočanstvo o Gospodinu koji ga nadahnjuje kroz obitelj i svakodnevicu. Posljednje poticajno razmišljanje iz njegova pera donosimo vam u cijelosti.

Ima nešto u poruci kada ti je tijelo pošalje: Umoran sam, tužan sam, prazan sam. Ne znam što bih. Čini ti se da se nešto zbiva s tvojim organizmom, a zapravo se zbiva s tvojom dušom.

Koja je već duže vrijeme na nekom brisanom prostoru.

Zapuštena.

Ostavljena od svih.

Kad dopustiš da te zatrpaju beznačajnosti i uguraš se u svaku utrku samo da bi se nekome dokazao ne može to na kraju izići dobro. Zbilja, ne može.

Tvoj umor, tvoja tuga, tvoj osjećaj praznine su poruke koje ti duša šalje. Premalo si gledao u nebo. Premalo ljubio. Premalo srce nečim punio.

Samo si ruke trljao i gledao što više džepove potrpati stvarima koje te nikada neće reći hvala, niti te moći zagrliti.

Moraju doći suze da sve to očiste.

Priznaj sebi: Pao sam, pogriješio, a sada krećem ispočetka. Jednako ulagati u ono što ispunja dušu i daju snagu tijelu.

Živjeti život u balansu.

Svakoga dana.