Nije svako trpljenje posljedica grijeha, no isto tako nismo stvoreni samo zato da bismo uživali. Bol nije moguće izbjeći. Jedna od najopakijih suvremenih laži jest da je čovjek stvoren za ugodan i lagodan život, piše Katolički tjednik. U nastavku donosimo promišljanje o smislu i neizbježnosti trpljenja.

Postoji trpljenje koje živimo zbog zla koje činimo. Kad god učinimo nešto naopako, krivo, grješno ili ludo, uvijek nas preplavljuje trpljenje. Sveto Pismo je puno primjera onih koji su se udaljili od Boga, krenuli za drugim bogovima koji to niti nisu, krenuli svojim putovima i na kraju završili u rupi patnje i boli. Dovoljno je pročitati Knjigu proroka Jeremije ili Tužaljke pa da to zorno vidimo. Kad god je narod ili pojedinac krenuo krivim putom, događale su se životne tragedije.

Trpio je od izoliranosti i gladi, grižnje savjesti i osjećaja promašenosti kao i od posljedica grijeha koje je učinio dok je živio u pijankama i razvratnostima

U evanđelju je to zorno opisano u prispodobi o izgubljenom sinu. Mozak mu je radio, kao i svima nama, u programu izbjegavanja i poništavanja trpljenja, a na kraju se našao potpuno utopljen u patnju. Trpio je od izoliranosti i gladi, grižnje savjesti i osjećaja promašenosti kao i od posljedica grijeha koje je učinio dok je živio u pijankama i razvratnostima. Najviše nas trpi od tih istih posljedica i patnje nikako ne možemo izbrisati. O da, sin se oslobodio te vrste patnje kada se povratio dobrom i bogatom ocu.

Sveti Pavao kaže da se priprave na patnju svi oni koji žele pobožno i pravedno živjeti

Međutim, i povratak ocu i život u očevoj kući nije bez trpljenja. Izgubljenog sina je dočekao milosrdni otac, ali i razljućeni brat. Kada je bio na dnu, među svinjama, nitko mu nije zavidio, a sada kada mu je dobro, ima uza se ljutita zavidnika. Eto, uza sve dobro od trpljenja se ne može pobjeći!

Sveti Pavao kaže da se priprave na patnju svi oni koji žele pobožno i pravedno živjeti. I pobožnicima mozak radi na načelu izbjegavanja i poništavanja trpljenja, obični su ljudi. Normalno, uzaludno! Krist je trpio i ostavio nam primjer. Sv. Petar kaže: „Blago vama ako trpite zbog pravednosti, zbog Krista. Tada u vama boravi Duh Božji, Duh Slave. Bolje je zbog dobra trpjeti, nego trpjeti koa zločinci i bezakonici.“

To je očito i kod izgubljenog sina i kod tolikih živućih ljudi koji su u naše vrijeme, zahvaljujući trpljenju u duši i tijelu, došli do sreće i smisla u Bogu

Vjera nam kaže da ima smisla i jedno i drugo trpljenje – ono zbog grijeha i ono zbog milosti! Prvo trpljenje ima smisla jer je pedagoškog karaktera. Ono nas dijeli od zla jer nam zlo čini zlo, i privodi nas dobru, Bogu, nebu. To je očito i kod izgubljenog sina i kod tolikih živućih ljudi koji su u naše vrijeme, zahvaljujući trpljenju u duši i tijelu, došli do sreće i smisla u Bogu. Drugo trpljenje je spasonosno trpljenje. Donosi spas nama osobno i tolikim drugima. Ono je uvijek uključeno u Kristovo trpljenje.

Tako, našem je mozgu, očito, uz program za izbjegavanje trpljenja potreban i program vjere. Vjera je jača! Ona pobjeđuje i daje nam razlog i snagu za prihvaćanje trpljenja, križa. Po vjeri se događa prijelaz iz nesreće u sreću, iz smrti u život!