Rođen je u aristokratskoj obitelji u Strasbourgu u Francuskoj, Karlo je sa 6 godina ostao siroče. Odgajao ga je pobožni djed. Unatoč tome, odbacio je katoličku vjeru kao tinejdžer i pridružio se francuskoj vojsci. Naslijedivši veliki novac od svog djeda, Karlo je sa svojom pukovnijom otišao u Alžir, ali ne bez svoje ljubavnice Mimi...
Kada se odbio odreći svoje ljubavnice, otpušten je iz vojske, piše Franciscianmedia.org. Još u Alžiru kada je napustio Mimi, Karlo se ponovno prijavio u vojsku. Odbio je dopuštenje za znanstveno istraživanje obližnjeg Maroka, dao je ostavku na službu. Uz pomoć židovskog rabina, Karlo se prerušio u Židova i 1883. započeo jednogodišnje istraživanje koje je zabilježio u knjizi koja je bila dobro prihvaćena.
Nadahnut Židovima i muslimanima koje je upoznao, Karlo je nastavio prakticirati svoju katoličku vjeru kada se vratio u Francusku 1886. Pridružio se trapistima u samostanu u Ardecheu u Francuskoj, a kasnije je prešao u samostan u Akbesu u Siriji. Napustivši samostan 1897. godine, Charles je radio kao vrtlar i sakristan za redovnice klarise u Nazaretu, a kasnije u Jeruzalemu. Godine 1901. vratio se u Francusku i zaređen za svećenika.
Kasnije te godine Karlo je otputovao u Beni-Abbes, Maroko, s namjerom da osnuje monašku vjersku zajednicu u sjevernoj Africi koja je nudila gostoprimstvo kršćanima, muslimanima, Židovima ili ljudima bez prakticiranja religije. Živio je mirnim, skrivenim životom, ali nije privlačio prijatelje.
Bivši vojni drug pozvao ga je da živi među Tuarezima u Alžiru. Karlo je naučio njihov jezik dovoljno da napiše tuareško-francuski i francusko-tuareški rječnik i da prevede Evanđelja na tuareški jezik. Godine 1905. došao je u Tamanrasset, gdje je živio do kraja života. Nakon njegove smrti objavljena je dvotomna zbirka Karlove poezije Tuarega.
Početkom 1909. posjetio je Francusku i osnovao udrugu laika koji su se obvezali živjeti po Evanđelju. Njegov povratak u Tamanrasset dočekali su Tuarezi. Godine 1915. Karlo je napisao Louisu Massignonu: “Ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu… Sva religija se nalazi tamo… Kako doći do te točke? Niti u jednom danu jer je to samo savršenstvo: to je cilj kojem uvijek moramo težiti, koji moramo neprestano nastojati postići i koji ćemo postići samo na nebu.”
Izbijanje Prvog svjetskog rata dovelo je do napada na Francuze u Alžiru. Zaplijenjen u napadu drugog plemena, Karlo i dva francuska vojnika koji su mu dolazili u posjet ubijeni su 1. prosinca 1916. godine.
Pet redovničkih kongregacija, udruga i duhovnih instituta – Isusova Mala braća, Male sestre od Presvetog Srca, Male sestre Isusove, Mala braća iz evanđelja i Male sestre iz evanđelja – crpe nadahnuće iz mirnog, uglavnom skrivenog, ali gostoljubivog života koji je karakterizirao Karla. Blaženim je proglašen 13. studenog 2005. godine.