Adventske e-duhovne vježbe žele nam pomoći da i ovog došašća s čežnjom iščekujemo Božić. Želimo novorođenom Kralju poći ususret čežnjom koja mu vapi: “Dođi, Gospodine Isuse!” Zbog toga se kroz ove duhovne vježbe svakodnevno razmatra prvo misno čitanje kroz četiri koraka: pripremu, čitanje, razmatranje i molitvu. E-duhovne vježbe organiziraju pazinski fratri, a žele nam pomoći u osobnoj pripravi za Božić. Čitatelji mrežne stranice Hrvatske katoličke mreže mogu svakodnevno pratiti izvadak iz e-duhovnih vježbi.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz adventskih e-duhovnih vježbi 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.
Priprema
Današnje razmatranje donijet će pred tebe dva grada, a osobito onaj čvrsti grad u kojem je nad tobom Božja zaštitnička ruka. Za početak zazovi Presveto Trojstvo, a onda zamisli sve napasti i životne probleme s kojima se susrećeš. Zamisli kako te žele napasti, a ti si u utvrđenom gradu kojemu je Bog izgradio čvrste zidine. Ostani nekoliko minuta u toj sigurnosti.
Čitanje
Pročitaj pažljivo sljedeći odlomak iz Knjige proroka Izaije koji se prirodno nastavlja na tvoje jučerašnje razmatranje. Jučerašnji odlomak preuzet je iz dvadeset i petog poglavlja te knjige, a današnji je iz dvadeset i šestog poglavlja (Iz 26,1-6).
U onaj dan, pjevat će se ova pjesma u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je Stijena vječna; on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.«
Razmisli sada o dvama gradovima koji se u ovom tekstu pojavljuju. Prvi je izričito spomenut kao ‘tvrdi grad’, a drugi kao ‘tvrđa visoka’. Što ti gradovi predstavljaju?
Razmatranje
Razmatranje koje slijedi može poslužiti kao nadopuna tvom osobnom razmatranju.
Charles Dickens napisao je roman naslovljen »Priča o dva grada«. Započinje ga znakovitim rečenicama: »Bilo je to najbolje moguće vrijeme, bilo je to najgore moguće vrijeme, bilo je to doba mudrosti, bilo je to doba ludosti, bilo je to razdoblje vjerovanja, bilo je to razdoblje nevjere, bila je to era Svjetla, bila je to era Tame, bilo je to proljeće nade, bila je to zima očaja, mi smo pred sobom imali sve, mi pred sobom nismo imali ništa, svi smo išli ravno u Raj, svi smo išli ravno u suprotnom smjeru.« Nakon toga pisac zaključuje da se to vrijeme ne razlikuje od vremena u kojem on piše. Sedamdesetak godina nakon Francuske građanske revolucije on donosi priču o likovima kojima se ta revolucija uplela u životu, a zapravo donosi priču o ljudskoj dobroti i ljudskoj zloći. Doista, za one koji su se odlučili za dobro, to je bilo najbolje moguće vrijeme, doba mudrosti, razdoblje vjerovanja, era Svjetla i proljeće nade. Za one koji su se odlučili za zlo, to je bilo najgore moguće vrijeme, doba ludosti, razdoblje nevjere, era Tame i zima očaja.
Odlomak iz Knjige proroka Izaije potiče te da se u ovom vremenu koje može biti zahtjevno, teško, odlučiš za dobro. Tada će i za tebe to biti era Svjetla, proljeće nade, i pred sobom ćeš imati sve i ići ćeš ravno u Raj.
Stoga promisli danas gdje obitavaš; jesi li u onom utvrđenom gradu koji je Gospodin utvrdio svojom prisutnošću, kojemu je on podigao zidove i predziđa.
Molitva
Zamisli se ponovno u utvrđenom gradu i da te Bog okružuje poput zidina. Njemu izreci svoje molitve.
Moli ga da tvoja pravednost bude veća.
Moli ga da mu uvijek i u svemu budeš vjeran, u dobru i u zlu.
Moli ga da iz njega crpiš svoju snagu. Reci mu gdje ti je ta snaga osobito potrebna.
Maranatha! – Dođi, Gospodine Isuse!
Pripremio: fra Darko Tepert