Budi dio naše mreže

Pozvani smo neprestano raditi na sebi, stalno se mijenjati, iznova napredovati, ustrajno tražiti Boga!

Na 31. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Mate Gašparovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, ravnatelja Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera i ekonoma Bogoslovnog sjemeništa. Preč. Gašparović je istaknuo: "Biti kršćanin nije laka zadaća. Pozvani smo neprestano raditi na sebi, stalno se mijenjati, iznova napredovati, ustrajno tražiti Boga, postajati savršeniji u ljubavi, prema Bogu i bližnjima."

/ mp

Današnja nam liturgija predlaže važnu temu Svetog pisma, milosrdnu Božju ljubav. Bog očituje svoju ljubav u tri trenutka povijesti čovječanstva koja nalazimo u današnjim biblijskim čitanjima: stvaranju, otkupljenju i proslavi. Darujući nam život, Bog nas čini dionicima božanskog života, članovima Božje obitelji, Kristove Crkve, i poziva na vječnu proslavu.

Dobro koje nas okružuje Božje je djelo, a zlo – djelo ljudske zloće

Stvaranje, to je tema prvoga biblijskog čitanja Knjige Mudrosti. Bog je ljubitelj života (Mudr 11, 26). On voli sve što je stvorio, ali prije svega čovjeka, kojemu se obraća s najviše očinskog milosrđa i ljubavi. U sjaju stvaranja, međutim, postoji sjena, a to je grijeh uzrokovan čovjekovom slobodom. No, unatoč tome, Bog je milostiv, sažalijeva čovjeka, oprašta mu grijehe i nastavlja ga ljubiti (usp. Mudr 11, 23). Dobro koje nas okružuje Božje je djelo, a zlo – djelo ljudske zloće. Svoju ljudsku grešnost i slabost donosimo pred Onoga koji ju može oprostiti. Obraćenje nije uzrok Božjeg opraštanja, već oprost koji Bog nudi čovjeku izaziva obraćenje. Nitko i ništa ne može se suprotstaviti Božjem opraštanju koje nam omogućuje da uvijek iznova započnemo graditi svoj život na novim temeljima ukorijenjenim na tajni Božje milosrdne ljubavi.

Žrtva je otkupljenja najviši izraz Božje ljubavi.

Drugi je trenutak Božje ljubavi otkupljenje, o kojem nam govori evanđelje. Otac je poslao svoga Sina, koji je postao čovjekom, da spasi svijet i da posveti čitavo čovječanstvo (usp. Iv 3,16-17). On je molio da posveti ljudsku molitvu, radio je da posveti ljudski rad, plakao je da posveti ljudske suze, propovijedao, činio dobro i dao svoj život i svoju krv da iskupi naše grijehe i zasluži nam vječnu radost. Naposljetku, osnovao je Crkvu kako bi nastavio djelo spasenja za svakog čovjeka do kraja svijeta. Žrtva je otkupljenja najviši izraz Božje ljubavi.

Tajnu Božje milosrdne ljubavi i Isusova spasiteljskog pristupa prema grešniku tako nam snažno oslikava današnje evanđelje. Isus, koji je samo utjelovljenje božanskog milosrđa, ne pravi nikakve razlike među ljudima. Njegova milosrdna ljubav obuhvaća sve. U današnjem evanđelju Isus jasno progovara da „Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno“ (Lk 19,10).

Isus ulazi u Jerihon i među mnoštvom koje ga pokušava vidjeti susreće nadcarinika Zakeja. Na putu obraćenja uvijek je Bog onaj koji prvi čini korak prema čovjeku. Za Zakeja je prva milost bila Isusov ulazak u njegov grad. Milost blizine drugoga zahtijeva dopisivanje. Zakej reagira odmah, čim je čuo da Isus dolazi u Jerihon odlučuje ga po svaku cijenu vidjeti. A Isus, učitelj, koji čita u srcima, s obzirom na Zakejevo dobro raspoloženje i njegovu otvorenost prema milosti, nudi mu nešto neočekivano, ne samo za Zakeja, nego i za njegove sugrađane. Isus prolazi ispod drveta na kojem se nalazio Zakej, zaustavlja se, gleda ga iskrenom ljubavlju i govori: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“ (Lk 19,5). Isus od Zakeja nije tražio ništa osim gostoljubivosti u njegovoj kući. Nije od njega prvo tražio obraćenje i „preobrazbu“ života, nego se obraćenje dogodilo kao plod Isusova pogleda i ulaska u njegovu kuću. Zakej, unatoč mnoštvu koje prezirno mrmlja, dočekuje Isusa u svojem domu i ozbiljno shvaća djelo svoga spasenja: „Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko“ (Lk 19,8). On u svjetlu milosti Isusove blizine jasno vidi nepravde koje je počinio i odmah stavlja svoje imanje na raspolaganje. Preobrazba je sada potpuna, jer osim srca dotakla je i praktični život. S Isusom je pronašao najveće blago. Isus zaključuje epizodu potvrđujući događaj spasenja: „Danas je došlo spasenje ovoj kući“ (Lk 19,9). Ne samo za Zakeja, nego i za cijelu njegovu obitelj.

Biti kršćanin nije laka zadaća. Pozvani smo neprestano raditi na sebi, stalno se mijenjati, iznova napredovati, ustrajno tražiti Boga, postajati savršeniji u ljubavi, prema Bogu i bližnjima.

O trećem trenutku Božje ljubavi, uskrsnuću mrtvih i proslavi, govori nam sveti Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima. On moli da nas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako naše nastojanje oko dobra kako bi se proslavilo Ime Isusa Krista u dan njegova dolaska i našeg okupljanja oko njega (usp. 2Sol 2,1-2). Na našem putu spasenju valja nam, čineći dobro, izbjegavati zlo, nepokolebljivo ispunjavajući poslanje koje nam je povjerio Bog. Sveti Augustin zapisao je ovako: „Bog, koji te stvorio bez tebe, neće te i spasiti bez tebe!”  Stvoreni smo bez nas samih, ali spašeni nikako nećemo biti bez našeg dioništva. Spasenje je naše poslanje, ono zbog čega smo ovdje. Biti kršćanin nije laka zadaća. Pozvani smo neprestano raditi na sebi, stalno se mijenjati, iznova napredovati, ustrajno tražiti Boga, postajati savršeniji u ljubavi, prema  Bogu i bližnjima. Jedna od najjasnijih postavki teologije jest da se ne može ljubiti Boga ako se ne ljubi bližnjega. Čovjek, dakle, s Božjom ljubavlju i milošću, bez koje ne može ništa, mora surađivati.

Tri sjajna trenutka u povijesti spasenja – stvaranje, otkupljenje i proslavu – živimo kod svake svete mise. U misi prinosimo plod stvaranja, kruh, vino, nekoliko kapi vode, plod zemlje i ljudskog rada, našu običnu hranu i piće, i zato izraz našeg života. Oni su Božji darovi i mi ih stavljamo na oltar, nudimo ih Bogu Stvoritelju. Nad tim istim našim darovima svećenik, službenik Kristov, izgovara Kristove riječi: „Ovo je tijelo moje i ovo je krv moja.“ Kruh i vino postaju Isus Otkupitelj, koji se predstavlja u našoj sredini, dolazi k nama u zajedništvo, prebiva u našem domu da uništi zlo i dovede nas do dobra. I na taj način primamo zalog budućeg života, proslavu, dan kad ćemo biti okupljeni uz Krista u društvu pravednih, svetaca i Božjih prijatelja.

Ovih smo dana slaveći svetkovine Svih svetih i Dušnog dana, spomena svih vjernih mrtvih, obilazili grobove naše braće i sestara. Molimo i mi danas da se nađemo u zajednici spašenih na nebu u društvu braće i sestara kojima je Krist, kao i nama, objavio Božju spasiteljsku i otkupiteljsku ljubav.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed preč. Mate Gašparovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE. 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja