Blagi Naučitelj sv. Franjo Saleški ispovijednicima je davao savjete i upute kako primiti grešnika govoreći im da moraju imati “očinsko srce da ih prime s velikom ljubaznošću unatoč njihovim manama”, piše Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Kupinec.

Koliko duhovni vođe moraju činiti da povrate pouzdanje

Sveti Franjo Saleški je želio da osobe, koje imaju dužnost nadgledati ponašanje drugih, vode brigu da ih ohrabre u pouzdanju, te je pisao poglavarici, koja je, nažalost, ostala poznata zbog jedne djevojke, koju joj je svetac preporučio: “Ali pazite, prestroga ste s tom siromašnom kćerkom. Ne treba je toliko opominjati, jer ima dobru volju. Kažite joj da se, ma kako god bili brojni njezini padovi, ne smije uznemiriti, ni rasrditi, nego se prisjetiti da je naš Gospodin gleda s Neba i čini kao otac sa svojim djetetom, još slabim i nestalnim. Malo po malo mu tepa i ako padne, diže ga govoreći: “Dobro si skočio! Vrijedan si! Ne plači! Zatim se približi i pruži mu ruku. Ako ova kći bude ponizna kao dijete i misli daje istinski takva, neće se čuditi što je pala, jer ne može se nikad pasti s malih visina.”.

Sveti Franjo Saleški poučava ispovjednike kako prihvatiti grešnike

Blagi Naučitelj davao je slične i još preciznije pouke ispovjednicima. Nakon što ih je prisjetio da ih pokornici zovu ocima i da moraju imati “očinsko srce da ih prime s velikom ljubaznošću unatoč njihovim manama”, dodaje: “Tako se izgubljeni sin, iako smrdljiv od svinja, vraćao kući, ipak ga njegov otac grli, ljubi s oduševljenjem i prolijeva nad njim suze utjehe, jer mu je bio otac, a očinsko srce je uvijek nježno prema sinovima.”

Najveća uvreda koja bi se mogla učiniti Božjoj Dobroti, muci i smrti Isusa Krista bila bi ne imati pouzdanja da možemo postići oproštenje naših grijeha

Svetac navodi način kako primiti pokornika, koji je sklon malodušnosti i očaju. Ako primijetite da je netko plašljiv, utučen i isto tako nema povjerenja da će primiti oproštenje grijeha, odmah ga ohrabrite, pokazujući mu veliku radost koju Bog osjeća videći da veliki grešnici čine pokoru i što je naša bijeda veća, više će i Bog zbog toga biti proslavljen; da je Isus molio Božanskog Oca za one koji su ga razapinjali, da bi nam pokazao da će oprostiti od sveg srca i nama u slučaju da Ga naši grijesi razapnu; da Bog cijeni toliko pokoru, da i zbog najmanje, ako je iskrena, zaboravlja svaki grijeh; toliko da, ako bi je mogli činiti prokleti osuđenici, pa i sami đavli, i njihovi grijesi bi bili odmah oprošteni; da su i najveći sveci bili grešnici: sveti Petar, sveti Matej, sveta Marija Magdalena, David, itd.; i napokon da je najveća uvreda koja bi se mogla učiniti Božjoj Dobroti, muci i smrti Isusa Krista ne imati pouzdanja da možemo postići oproštenje naših grijeha i da smo, po dogmi vjere, dužni vjerovati u otpuštenje grijeha, tako da nipošto ne sumnjamo da ćemo to zadobiti kad se utječemo Sakramentu koji je naš Gospodin utemeljio upravo zbog toga.”

Ljubaznost svetog Franje Saleškog s grešnicima

Svi znaju kako je sam sveti Franjo Saleški savršeno prakticirao blagost prema pokornicima. On je bio prožet tim osjećajima i često ih rabio, kako nam svjedoče njegovi suvremenici.

Mons. Camus je rekao: “Često sam ga čuo kako hvali sklonost koju je imala sveta Terezija, da čita živote onih svetaca koji su bili najveći grešnici, jer je u njima, u njihovoj bijedi, vidjela uzvišenost Božjeg milosrđa.”.

“Ne znam zašto,” – pisao je svetoj Ivani de Chantal – “ali kako god se jadan osjećam, ne uznemirujem se nikada, čak koliko puta kušam izvjesnu radost misleći da takav dajem Božjem milosrđu veliku priliku da se ono iskaže.”.

Napokon, p. La Riviere, govoreći o svetom biskupu, kaže: “Nije moguće izraziti ljupku bol, koju je on osjećao kod svake pogreške i koju je popratio sinovskim strahom, nekim slatko kiselim osjećajem, apsolutnim i potpunim predanjem u Božju dobrotu. Nije to moguće izraziti, jer sveti Franjo Saleški je od mladosti, po Duhu Svetom bio rasvijetljen da vidi, usprkos nesavršenostima, u Bogu beskrajno dobrog i ljupkog Oca, koji uništava naše nesavršenosti sve do posljednje, ako se zbog njih kajemo, bacajući ih u ocean Njegova milosrđa i uništavajući ih vatrom Njegove beskrajne ljubavi. Ako je ponekad malo posrtao i popustio u dobrim odlukama, ponovno se blago podizao, bez žalosti i nestrpljivosti, upirući oči sa savršenim pouzdanjem u dobrog Otkupitelja.”.