Na početku emisije Anita Dučkić Sertić kazala je da ovisnost predstavlja dugotrajni kronični poremećaj koji nije jednostavno utvrditi. “Dugotrajni poremećaj – što znači da ima svoj blagi početak. čak osoba nije sama svjesna da se radi o ovisnosti. Tek kada se javi psihička i fizička kriza možemo reći da se radi o ovisnosti. To je i bolest i poremećaj. Kada ta ovisnost počne kontrolirati moj život govorimo o kroničnoj ovisnosti”, rekla je.

Ovisnosti

“Kada govorimo o ovisnosti o opijatima treba reći da je to najopasnije i da mogu biti fatalne posljedice kao što je i smrt. Na fizičkoj razini ne vidi se ovisnost o igricama kao što se vidi ovisnost o opijatima.

Na pitanje kako ovisnik može priznati da je ovisnik kazala je da je svakome teško se suočiti s problemom koji je u nama. “Ne želimo se suočiti s onim što je naše stvarno stanje. Kada je riječ o kroničnoj ovisnosti osoba nema kontrolu nad svojim tijelom, nad svojim mislima , a ni nad cijelim bićem. Najčešće osobe se jave kada ih drugi potaknu da potraže pomoć. Kronični ovisnici zatražit će pomoć nakon pritiska obitelji, suda ili policije”, dodala je Dučkić Sertić.

Prvo moramo razumjeti što se događa u mozgu ovisnika.

Osvrnula se na pitanje kako razgovarati s ovisnicima te pojasnila da su članovi obitelji dužni razgovarati s članom koji je ovisnik i tako ga pokrenuti da potraži pomoć. “Teško je motivirati tu osobu. Prvo moramo razumjeti što se događa u mozgu ovisnika. Nije lako se odreći toga posebno u fazi ako ne mogu normalno funkcionirati bez toga. Živimo u društvu u kojem je visoka razina stresa prisutna i teško se nositi sa životnim situacijama u kojima se nađemo. Ponekad se nađemo u situacijama koje me guraju u ovisnost. Jako je teško priznati sebi da imamo problema s ovisnošću”, dodala je.

Posebno je istaknula da je kriminalitet prisutan kod ovisnika jer i velik broj zatvorenika imalo je problema s ovisnošću.

Ovisnost – bolest cijele obitelji

Govoreći o osobama koje su ovisne kazala je da prije osobe poseže za supstitutom nego što se oslanja na obitelj.

Na pitanje što ženu dovede do ovisnosti kazala je da se tu radi o sklopu situacija koje su se dogodile ili nekakav gubitak ili problem i onda osobi bude lakše ako posegne za alkoholom. “Nemam kapaciteta suočiti se s problemima. Od šume ne vidim drvo i ne znam od kud bih krenula. Lakše nam je poskrivećki uzeti alkohol. Najčešće su to loši odnosi u obitelji, nerazumijevanja, svađa sa supružnikom. To je niz situacija koje nas guraju u ovisnost”, rekla je.

Najčešće ako su teške droge i teške ovisnosti tu najčešće institucije poguraju da osobe potraže pomoć.

“Nekada možemo ići okolnim putem i pokušavati s razgovorom da se osoba suoči s problemom. Ali u većini slučajeva mogu reći da je uvijek netko izvana reagirao, i to većinom institucije, sud i policija. Najčešće ako su teške droge i teške ovisnosti tu najčešće institucije poguraju da osobe potraže pomoć”, pojasnila je.

Moderne ovisnosti

“Važna je prevencija i edukacija. Nemamo dovoljno edukacija o tome posebno za mlade. Problem današnjeg društva jer smo s jedne strane u stresu, a s druge strane upadamo u dosade pa se po dva tri sata pogubimo po internetu i društvenim mrežama”, rekla je Dučkić Sertić i dodala da je važno naučiti se kontrolirati.

Odgovornost društva

Govoreći o odgovornosti društva Dučkić Sertić je kazala da smo dobrim dijelom krivi zbog toga. “Ne postoji nikakva zabava da alkohol nije prisutan. Alkohol je tu samo je pitanje u kolikoj mjeri ga netko konzumira. Zastrašuje me što gledamo u modernim obiteljima gdje roditelji ne vide problem kada njihovo dijete zapali kanabis ili jonit. Razvijaju nam se kod mladih akutne psihoze i mnogi roditelji u tome ne vide problem. Onda negdje imamo alkohol plus drogu”, pripomenula je.

“Ono što se sada događa da to nisu klasični oblici ovisnosti tu imamo i energetska pića koja mogu kobno djelovati na mladi organizam. Uvijek treba voditi brigu o djeci i mladima. Uvijek se ovisnost počinje razvijati od trinaeste godine, a nažalost, danas i ranije. Trebamo vidjeti gdje mi se dijete nalazi kako bismo mogli adekvatno djelovati”, dodala je.

Događa se čitava transformacija čovjeka. Moguće je izvući se.

Posebno je naglasila jednom ovisnik nije uvijek ovisnik. “Mnogi misle da oporavak predstavlja punu apstinenciju moj način života, stil života, moj način pogled na život je drugačiji. Imam novu ljestvicu vrijednosti. Događa se čitava transformacija čovjeka. Moguće je izvući se”, naglasila je.

Reakcija roditelji

Govoreći o reakciji obitelji kad primijete da je dijete upalo u ovisnosti rekla je: “Roditelji moraju zauzeti zajednički stav, mi te volimo, ali te nećemo podržavati u zlu u kojem ustraješ i propadaš. Važno je postaviti granicu i moliti Boga za snagu da mogu izdržati, ali i za mudrost kako djetetu pristupiti i pomoći mu. Treba biti podrška, a to znači da o tome moramo otvoreno razgovarati”.

Na pitanje mogu li terapeuti biti potpora roditeljima kazala je da mogu. “Puno bolje je za roditelje da potraže pomoć za njihovo mentalno zdravlje. Smatram da bi bilo dobro da sami roditelji zatraže pomoć, stručno vodstvo i da znaju da nisu sami. Roditelji se moraju suočiti sa sobom i činjenicom da imaju dijete ovisnika. Sve učiniti da pomognu, ali ne podržavati dijete u tome”, poručila je Dučkić Sertić.

Roditelji se moraju suočiti sa sobom i činjenicom da imaju dijete ovisnika.

Osvrnula se i na pitanje slušateljice do kad treba davati šansu ovisniku kazala je da ne treba uvijek davati šansu treba napraviti rez i dati uvjet ili ili. “Trebamo spašavati sebe i obitelj. Guram osobu u još veći ponor ako mislim da će promijeniti”, rekla je.

Ovisnost o energetskim pićima

Kazala je da je problem što se to reklamira kao nešto poželjno i prihvatljivo. “Na pojedinačnoj razni za roditelje je važno educirati se o tome i koliko je to zlo i prijetnja za jednu mladu osobu na emocionalnoj, psihičkoj i fizičkoj razini. To jako utječe na rad srca i može imati fatalne učinke i tu više nema pomoći i može imati pogubne učinke. Roditelji trebaju razgovarati s djecom o tome. Medijski prosto o tome ne razgovara dovoljno”, istaknula je.

“Važno je da komuniciramo, da gledamo u uči, primjećivati uspjeh u školi, kakvi su odnosi, kontakt s pedagoškom službom, upoznati prijatelje moga djeteta njihove roditelje. Poslije razgovarati i reći kakve su opasnosti iza toga”, dodala je.

Moramo učiniti najbolje za njih da ih postavimo na zdrave noge, a to znači dati im se do kraja.

“Roditeljima je jako važno moliti za svoju djecu da ih Božja ruka i blagoslov zaštiti od tog lošeg utjecaja. Poticati djecu da jasno postavljaju granice i razvijaju vlastitu odgovornost. Važno je koristiti i duhovnost i komunikaciju te ih učiti postavljati zdravu granicu prema onome što nam svijet nudi. I jako je bitna roditeljska posvećenost. Moramo biti kreativni, ali moramo voditi brigu o djeci koja su tu. Moramo učiniti najbolje za njih da ih postavimo na zdrave noge, a to znači dati im se do kraja”, zaključila je.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje!