Njezino vjerničko učeništvo posvema se podređuje Kristu (npr. svadba u Kani), a Crkvi postaje primjer nasljedovanja Krista. Može se reći kako je Marija pralik Crkve, a istovremeno i najizvrsnije mjesto konkretnog ostvarenja kršćanske duhovnosti jer je bila jednom od nas.

Primjer poniznosti

Ona i sama u „Veliča” govori da je blažena, a i sama je predstavnik onih malenih i rubnih. Slavi Boga koji je uzrok otajstva, a ne ona. Marijin Magnificat sažetak je i biblijske duhovnosti koji izražava Marijinu vjeru u posvemašnjem predanju Bogu.

Malenost i siromaštvo koje Marijia ističe odlike su onoga istinskog vjernika pred Bogom.

Ta skromnost vidi se i u izvještaju samoga rođenja, gdje imamo pastire – nitko drugi nema pristup Kristovu rođenju, već oni maleni i obični.

Slavi Boga koji je uzrok otajstva, a ne ona. Marijin Magnificat sažetak je i biblijske duhovnosti koji izražava Marijinu vjeru u posvemašnjem predanju Bogu.

Sve te događaje je pamtila i prebirala u srcu. Marija postaje učenica svoga sina, nasljeduje, hoda za Učiteljem. Osim toga, ona je zajedno s učenicima svjedok onoga što se događalo s Isusom. Marija je jamac kontinuiteta između povijesnog života i pouskrsne stvarnosti.

Malenost i siromaštvo koje Marijia ističe odlike su onoga istinskog vjernika pred Bogom.

Ona ipak zna jedan dio onoga što učenici ne znaju.

Nju promatramo kao zagovornicu jer je sudjelovala u povijesti spasenja, jer se nalazi u slavi. U njoj se vidi ostvareno ono što svi koji su u Kristu mogu postati.

U Mariji gledamo uzor i budućnost svakoga od nas

Marijina vjera proizlazi iz uronjenosti u Krista, ona je uronjena u otajstvo Sina i služi tom otajstvu. To je i marijanska dimenzija života Kristovih učenika.

Ta skromnost vidi se i u izvještaju samoga rođenja, gdje imamo pastire – nitko drugi nema pristup Kristovu rođenju, već oni maleni i obični.

To je duhovnost koja svoj početak ima u Kristu i usmjerena je na njega. Radi se o dubokom osjećaju za Boga i osjetljivosti za potrebe drugih.