Isus je pozvan na svadbu. Rado se odaziva, vodi i svoje prijatelje. Voli Bog kada su ljudi sretni, kad se vole i daruju jedno drugom! Kao što je svojim odlaskom na obalu Jordana htio pokazati kako Bog voli čovjeka kad se kaje, tako sada, dolaskom na svadbu, pokazuje kako Bog voli čovjeka kad ljubi i kad je radostan. Pjesma, ples, gozba! Isus se očito nije samo molio i držao ozbiljne propovijedi. Znao se veseliti, pjevati, zapljeskati, a vjerujem i zaplesati.

Možemo li uopće zamisliti Isusa nasmijanoga, veselog, Isusa koji pleše neki od tradicionalnih židovskih svadbenih plesova, kako se raduje u društvu dragih ljudi? Ili ga i dalje zamišljamo kao drveni kip u našoj crkvi? Marija je otišla ranije, da pomogne u pripremama. Treba pripraviti toliko hrane, sve urediti i ukrasiti. Jednu stvar nisu dobro isplanirali – količinu vina. Mladi ljudi počinju svoj bračni život, s Bogom su se sjedinili u bračni savez, rabin je izrekao blagoslov. Veselje može početi!

Kršćanin ima pravo radovati se, pjevati i plesati! Kako je grozno vidjeti smrknute kršćane koji stalno zamišljeno citiraju Bibliju i nikada se ne smiju jer misle da će svojim ozbiljnim i namrgođenim licem pokazati „dubinu“ svoje vjere i predanosti Bogu, s kojima ne možeš ni zapjevati ni zaplesati, koji niti jedu niti piju jer – sve je grijeh! Isus nije bio takav! On ne bježi od veselja i zabave, svoje prvo čudo učinio je na svadbi. Kad bi pjesma i ples, jelo i piće bili grijeh, Isus u tome sigurno ne bi sudjelovao! A čak im je i vina dao! Vino je u ono doba bilo jedino piće s kojim se nešto moglo proslaviti. S vodom se ne može slaviti! No, stvari su krenule naopako, gostiju se odazvalo i više nego je planirano, vino se brzo popilo. Vrućina je! Tu sada nastupa Isusova majka, njena uloga je ključna. Ona ima oko i srce za poteškoću! Ona reagira. Potiče Isusa da pomogne. Zagovornica! Marija je zaslužna što je Isus prvi put pokazao svoju božansku moć. Ako ju je poslušao tada, kako neće i sada kada je molimo za pomoć? Valja dobro zapamtiti njezine riječi: „Što god vam rekne, učinite!“ Sve što vam rekne pa i ono što će vam se učiniti čudno, glupo, nevjerojatno i beskorisno. Sve! Nećeš doživjeti Božju pomoć i nećeš Bogu omiljeti ako nisi spreman poslušati ga u svemu. Ne samo u onom što ti misliš da je dobro i korisno! Neke se stvari protive ljudskoj logici! Možemo li si zamisliti ljude koji su posude punili vodom? Kakav beskoristan postupak! Vina nema, a mi lijevamo vodu! Očito su se zbunjeni pogledavali i pitali samo sebe: Što mi to radimo, pa ovo nema smisla ni logike? Ne može se nedostatak vina riješiti vodom! No, ako poslušaš Boga, ako postupiš po njegovim naredbama iako ti se to čini nelogičnim i neizvedivim, onda Bog nastupa, čini svoja djela. Silna djela! Čudo! Isus je vodu pretvorio u vino i slavlje se moglo nesmetano nastaviti.

Poslušnost otvara vrata Bogu da može rješavati naše probleme.

Većina vjerojatno nije ni znala u tom trenutku što se zbivalo tamo u drugoj prostoriji. Znali su samo jedno: ovako dobro vino nismo još danas popili. Isusovo prvo čudo! Da su sluge odmahnule rukom i rekle: „Čast tebi, Isuse, ali s vodom se neće riješiti naš problem“, ništa se ne bi dogodilo osim što bi se svatovi raspali, veselje pokvarilo, a domaćin se dobro osramotio pred rodbinom. Ponekad postupamo upravo tako: ne vjerujemo da se naš problem rješava onako kako Bog kaže, postupamo po svom. Pravimo se pametniji od Boga! Kad Bog kaže: Oprosti! mi na uvredu uzvraćamo uvredom, na mržnju mržnjom, na psovku psovkom. Kad Bog kaže: Budi ponizan! mi branimo svoj povrijeđeni ponos, istjerujemo pravdu unedogled, dugo pamtimo nepravdu i tako ostajemo zarobljeni zlom. Svojom neposlušnošću vežemo Bogu ruke da učini djelo svoje ljubavi. Poslušnost otvara vrata Bogu da može rješavati naše probleme, liječiti naše povrijeđeno srce, izvlačiti nas iz nevolje, voditi nas u svoj dom.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Roberta Farkaša prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.