“Pred nama je tjedan u kojemu se učenici i studenti vraćaju u klupe. Ovo je pismo koje je ravnatelj jedne škole u Singapuru napisao roditeljima čija djeca pohađaju njegovu školu:

‘Dragi roditelji,

uskoro počinje nastava, novi ispiti i ispitivanja. Znam da ste vrlo zabrinuti i želite da vaše dijete sve to odradi uspješno. Ali, sjetite se, među učenicima koji su na tim ispitima, postoji umjetnik, koji ne mora razumijeti matematiku. Tu je i poduzetnik kojega baš i ne zanima povijest engleske književnosti. Tu je i glazbenik čije ocjene iz kemije neće jednog dana imati nikakvo značenje. Tu je sportaš, kojemu je fizički odgoj puno važniji od fizike koju uči u školi. Ako vaše dijete dobije najbolje ocjene, to je sjajno! Ali, ako ne dobije, molim vas nemojte mu oduzimati samopouzdanje i ponos. Recite mu da je to u redu, to je samo ispit! Sposobni su za puno veće stvari u životu. Recite im, da ih, bez obzira na uspjeh, volite i da ih neće prosuđivati po ocjenama. Molim vas učinite to, i kad to učinite, gledajte kako će vaša djeca osvajati svijet. Jedan ispit ili niža ocjena neće uništiti njihove snove i talente. I molim vas, nemojte misliti da su liječnici i inženjeri jedini sretni ljudi na svijetu.

Srdačan pozdrav,

Ravnatelj'”