Prema riječima Nives Radeljić, biti socijalna radnica je ono što je po struci, ali i po poslanju.

“Tijekom više od tri desetljeća rada kao socijalna radnica bila sam u  svim mogućim situacijama i učila sam o životu iz života. Nadam se da sam i neko dobro donijela”, istaknula je Radeljić.

Kako je objasnila između ostalog je radi i kao konzultantica te je tako sudjelovala u europskom projektu “Razvoj sustava” u Dječjem domu Zagrebu.

“Pomoću tog projekta ojačali smo stručne kapacitete budući da taj dom brine o djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Potrebe su velike, a programe treba razvijati. Zahvaljujući europskom projekte proveli smo kampanju ‘Postani udomitelj, budi mi obitelj’. Rezultati su bili dobri pa je Dječji dom Zagreb i nakon prestanka projekta nastavio sa svojim aktivnostima. Naime, u samom funkcioniranju Dječjeg doma nije ukalkulirano da se brine o razvoju sustava udomiteljstva te smo se odlučili na uključivanje u aktivno traženje obitelji koje bi udomile dijete.”

Zoran Kljaić je također od prvog dana svoga radnog vijeka proveo kao socijalni radnik.

“Ono što bih naglasio da sam se prije tri, četiri godine uključio u projekt ‘Razvoj sustava’ jer sam smatrao da je to onaj projekt koji je nedostajao u socijalnom sustavu. Pokušali smo, a i u tome smo uspjeli, da kao mobilni tim Dječjeg doma Zagreb pristupimo našim korisnicima na način da im idemo k njima i da im budemo dostupni na terenu. I dalje smo na usluzi ljudima na terenu kako bismo im pružali psiho-socijalnu pomoć.”

Radeljić je naglasila kako postoji nedovoljno nerazumijevanje što je udomiteljstvo i posvojenja.

“Posvojenje označava cjelokupnu skrb o djeci čijim je roditeljima oduzeto pravo na skrb, odnosno jednostavno nemaju kapacitete brinuti se o djeci i to se donosi sudskom odlukom. Tada posvojitelji postaju skrbnici, odnosno roditelji te prestaju svi kontakti između djeteta i roditelja te ostale rodbine. Udomiteljstvo je drukčiji oblik. Naime, u tim slučajevima roditelji nemaju kapaciteta brinuti se o djetetu te udomitelji skrbe o djetetu, ali za dobrobit djeteta je važno održati taj kontakt.”

Naglasila je kako mobilni timovi u kojem sudjeluje Kljaić zapravo pomaže roditeljima da prihvate takvu situaciju.

“Praksa pokazuje da dijete gradi novi odnos s udomiteljima, ali sposobno je održati kontakt s roditeljima. U životu djeteta svatko ima svoje mjesto koje je zaslužio ili treba. Jako nam je teško naći udomiteljske obitelji jer postoji određen strah od tog kontakta s biološkim roditeljima, ali uz našu stručnu pomoć sve se da riješiti. Teško nam je posebno naći kvalitetne obitelji kako bi izbjegli bilo kakvu osudu ili  moralnu presudu o tim biološkim roditeljima. Naime, radi se o roditeljima koji i sami u svom djetinjstvu nisu dobili potrebnu skrb, nisu naučili kako biti roditelji, što ne znači da ne postoji emocionalna povezanost između djeteta i roditeljima. Što se tiče udomitelja on preuzima cjelodnevnu brigu o djeci dok za time postoji potreba.”

Zoran Kljaić je naglasio kako im je cilj da djeca provedu što kraće vremena u domu jer dom nije rješenje za nikog da tamo odrasta te je njihov cilj da djecu što prije izmjeste ili vrate u primarnu obitelj.

“Djeca koja odrastaju u domu imaju sve, ali nemaju ljubav za kvalitetno odrastanje. Ta djeca neće znati kako je imati obitelj te će njihova djeca ponovno završiti u domu te će se taj krug zatvoriti. Naš cilj je razbiti taj krug”, poručio je Kljaić naglasivši kako je za dijete potrebno da ima svoj krevet i mjesto za stolom kako bi počelo živjeti u udomiteljsku obitelj.

Emisiju “Pod križem” u cijelosti pogledajte OVDJE.