Negdje sam pročitala rečenicu „molimo onako kako živimo i živimo onako kako molimo“  koja me je potaknula na dublje promišljanje o važnosti molitve u mom životu. Nisam uopće išla za tim da gradim osoban odnos s Gospodinom i sve mi je nekako bilo usput. U promišljanjima sam se često vraćala na nju, a svoje značenje je dobila onda kada sam počela graditi odnos s Gospodinom.

Molitva po potrebi

Pojačala bih molitvu onda kada sam nešto trebala. Boga sam doživljavala kao onoga koji služi za ispunjanje mojih želja i kada ne bi bilo po mome ostavila bih molitvu sa strane, do prve prilike kada će mi nešto trebati.

Boga sam doživljavala kao onoga koji služi za ispunjanje mojih želja i kada ne bi bilo po mome ostavila bih molitvu sa strane, do prve prilike kada će mi nešto trebati.

Malo po malo uviđala sam u svojem srcu ljutnju, gorčinu, nezadovoljstvo, nemir i zapravo počela shvaćati da sam krivo posložila prioritete u svojem životu, da Gospodina o kojem tako često pričam ne poznajem. Dogodilo mi se to da sam o njemu pričala, a nisam pričala s njim.

Počela sam shvaćati kako samo usnama častim Gospodina, a srce mi je bilo daleko od njega.

Sjećam se razgovora s jednim svećenikom koji mi je stalno napominjao da trebam imati molitveni plan. Meni se to nikako nije uklapalo u dnevni raspored. Promišljala sam kako tek tada ništa ne bih stigla napraviti. U srži toga skrivala se laž i krivo posloženi prioriteti. Počela sam shvaćati kako samo usnama častim Gospodina, a srce mi je bilo daleko od njega. Otkrila sam da on koji mi daruje sve ima zadnje mjesto u mom danu, ali i u mom životu. I umjesto da dan započnem s njim ja sam svemu ostalom dala prednost pred njim.

Promjena perspektive

I drugi su počeli primjećivati tu jednu frustraciju koju sam nosila u sebi. Razgovarajući s tim istim svećenikom ponovio mi je Isusove riječi: „Traži najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, a ostalo će ti se dodati“. Nisam odmah shvaćala što želi reći, ali sam počela od tad nositi u srcu čežnju za promjenom.

Odlučila sam dan započeti s molitvom, odvojiti barem deset minuta za njega, pitati ga što želi od mene taj dan, a ne što ja želim od njega.

Odlučila sam dan započeti s molitvom, odvojiti barem deset minuta za njega, pitati ga što želi od mene taj dan, a ne što ja želim od njega. I zaista su se promjene u mom životu počele događati. Nije se uvijek lako držati te odluke, ali zaista mogu posvjedočiti koliko mi je dan drugačiji kada ga započnem molitvom od onoga kada preskočim molitvu. To me uvijek iznova motivira da se trudim odvojiti vrijeme za njega.

Važno je zamoliti ga da nam mijenja perspektivu, a mijenjajući perspektivu mijenja nam i srce.

Posebno bih naglasila kako je stav kojim dolazimo pred njega je važan. Moramo znati da smo mi potrebni njega i njegove ljubavi. Važno je zamoliti ga da nam mijenja perspektivu, a mijenjajući perspektivu mijenja nam i srce.

Vrijeme s Gospodinom

Kad nekoga voliš želiš provoditi vrijeme s tom osobom, želiš ju što bolje upoznati i darovati ono najbolje od sebe. Je li tako i s Gospodinom? Zapitaj se u ovom trenutku odvajaš li vrijeme za Gospodina?

Potrebni smo susreta s njim, potrebni smo molitve…

Potrebni smo susreta s njim, potrebni smo molitve… Primjer nam daje sam Isus. Prije svake važne odluke, svake „borbe“ On se povlači u osamu, u molitvu i razgovor s Ocem. Ako je Isusu to bilo potrebno koliko je tek, dragi čitatelju, potrebno tebi i meni. Bog bi trebao biti središte našeg života, a molitva je mjesto gdje Boga pronalazimo.

Počni odvajati vrijeme za Gospodina i očekuj velike promjene. On te čeka. Dođi mu. „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.“ (Fil 4, 6)

Molimo zajedno: Gospodine, dolazimo pred tebe sa svime što jesmo i što imamo. Predajemo ti sada svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Predajemo ti cijelog sebe, učini s nama po svojoj volji jer znamo da jedino tako možemo biti istinski sretni. Sami ne možemo, ali ti potpomaži našu nemoć, ojačaj naše slabosti i umnoži našu vjeru.