Problematika same ovisnosti krije se unutar čovjek, na duhovnom polju. Od ovisnosti do zdravog životnog optimizma, smisla postojanja koji se izgubi, te radosti življenja se dolazi prvo oporavkom duše, a tko bolje poznaje dušu od onoga koji ju je i stvorio? S toga su glavni akteri u svakom oporavku Bog i sam ovisnik, piše za Pastoral mladih vlč. dr. Marinko Stantić.

Oporavak od ovisnosti bi se trebao vršiti kroz tri načina: molitvom, radom i razgovorom.

Nakon dugogodišnjeg rada s ovisnicima u Zajednici Hosana, dolazim do zaključka da onaj koji ne uspostavi zdravu komunikaciju s Nadnaravnim, ima velike šanse da se ponovno vrati svojoj ovisnosti! Nakon svakog oporavka, nitko neće sklanjati preprodavače narkotika s njegovog puta na ulici, niti će dobiti neku vrstu alergije na sve vrste droge, tj. ovisnosti. Neće mu niti biti izbrisana sama privlačnost za nečime.

Važno je da se štićenik osposobi živjeti pokraj ”dilera”, a ne uzeti nešto. Važno je ojačati karakter onim duhovnim vrijednostima koje će s Bogom, najjačom silom svijeta, biti kadre pobijediti svaku potrebu za povratkom na staro. Oporavak od ovisnosti bi se trebao vršiti kroz tri načina: molitvom, radom i razgovorom.

Tko može dati pravi smisao čovjekovom životu, tko riješiti njegovo nezadovoljstvo, ili tko će dati snage nositi se s problemima koje život donosi, doli Onaj koji je stvorio čovjeka, koji ga je postavio na tračnice i dao mu smjer.

Čovjek se ne može sam oporavljati od svoga surovog poroka. Jer čovjek sam uvijek pokušava riješiti, tj. liječiti posljedice, a ne uzrok istih. Razlog uzimanja droge, alkohola, kocke… On se krije u nezadovoljstvu životom, ne nalaženju smisla življenja, bijegu od problema koji je očit. Tko može dati pravi smisao čovjekovom životu, tko riješiti njegovo nezadovoljstvo, ili tko će dati snage nositi se s problemima koje život donosi, doli Onaj koji je stvorio čovjeka, koji ga je postavio na tračnice i dao mu smjer. Toga Stvoritelja nazivamo Bogom, koji je jedan i jedini za sve, bez obzira kojoj vjeroispovijesti pripadali.