Istraživanje je proveo Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku (IMABE). Ono obuhvaća četrnaest preglednih radova i pojedinačnih istraživanja o psihičkim posljedicama prekida trudnoće, objavljenih u razdoblju od 2008. do 2018. godine.

“Kako bi se zaštitilo žene od negativnih posljedica neželjene trudnoće, prema aktualnom izričaju, koji su preuzela brojna zakonodavstva, smatra se da je pobačaj prokušano sredstvo”, izjavila je ravnateljica IMABE-a Susanne Kummer. Međutim, prema njezinim riječima znanstveni podatci uopće ne govore tome jasno u prilog. Primjerice, prema rezultatima jednog američkog istraživanja, 96 posto žena koje su namjeravale pobaciti, nakon pet godina bile su sretne što im je dijete živo.

Od gotovo 230.000 pobačaja 2021. u Velikoj Britaniji, 98 posto ih je provedeno s indikacijom “opasnosti za psihičko zdravlje” žene. U Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj prekid trudnoće dopušten je u slučaju “ozbiljne opasnosti” po psihičko zdravlje žene i nakon dvanaestog tjedna trudnoće.

Rezultati istraživanja austrijskih stručnjaka na 96 stranica predstavljaju doprinos “sadržajnijeg razgovora o toj visoko osjetljivoj temi prekida trudnoće, rekla je Kummer, stručnjakinja za etiku. Ona je suautorica studije koju je IMABE objavio u ponedjeljak.
U središtu istraživanja bilo je ponajprije pitanje kriterija kvalitete i prikladnosti 14 istraženih radova, pri čemu je ukazano na prednosti i nedostatke pojedinačih tekstova.

Aktualna tvrdnja glasi da je prekid neželjene trudnoće za psihu žene bolji ili barem neutralan u usporedbi s rođenjem djeteta. “Međutim, u znanosti je sporno je li taj učinak hipotetski ili stvarno postoji i u kolikoj je mjeri uopće znanstveno dokaziv”, pojasnio je internist i farmakolog Johannes Bonelli, jedan od suautora. Prema njegovim riječima, pri detaljnoj raščlambi pokazuje se da različiti rezultati počivaju na metodičkim nedostatcima i netransparentnom izboru podataka.

Istraživanje IMABE-a smatra upitnima poglavito rezultate takozvane “Turnaway studije” provedene u SAD-u između 2008. i 2010. godine. Njezin temeljni iskaz, koji je naišao na široki odjek u javnosti, glasi da prekid trudnoće ne šteti psihičkom zdravlju žena i da ga čak može poboljšati. Znanstvenici na IMABE-u utvrdili su međutim da to istraživanje krije “teške metodičke nedostatke”, među ostalima netransparentni odabir sudionica i razvodnjavanje pokusa visokim udjelom prekida. Stoga smatraju da u tom slučaju prevladava “politički aktivizam umjesto znanstvene objektivnosti”:

Kummer i Bonelli ostim toga smatraju zanimljivim “očito manje željeni rezultat” kod “Turnaway studije”, koji pri njezinu objavljivanju nije naveden kao citat ni u jednom od brojnih priopćenja. Riječ je o tome da je 99 posto žena koje su bolnice odbile zbog prekoračenja roka za pobačaj i naposlijetku su rodile, nakon pet godina bilo sretno i nisu žalile što su rodile.

Članovi IMABE-a također naglašuju kako je upadljivo to što se praktički sva istraživanja o prekidu trudnoće i psihičkim posljedicama bave samo pitanjem ima li pobačaj negativne posljedice po psihu žene, umjesto da pokušaju dokazati da se psiha žene poboljšala.

Može li prekid trudnoće uopće biti hipotetski od terapeutske koristi nasuprot rođenju djeteta, to pitanje predstavlja “slijepu mrlju” u istraživanjima, utvrdili su austrijski znanstvenici. “Hipoteza, prema kojoj pobačaj ima pozitivan učinak na psihu žene, ne može se poduprijeti ni jednim znanstvenim dokazom”, izjavio je internist Bonelli.

Prekid trudnoće ne umanjuje ni psihičke rizike u odnosu prema ženama koje su donijele dijete na svijet nakon neželjene i neplanirane trudnoće. Naprotiv, bitan dio metodološki kvalitetnih međunarodnih istraživanja slaže se u tome, kažu autori s IMABE-a, da okončanje neželjene trudnoće pobačajem ne umanjuje psihičke probleme, nego ih povećava i postojeće pojačava. Stručnjaci nisu složni o pitanju što je tome razlog.

Pobačaj je, statistički gledano, povezan s povećanim rizikom zloporabe alkohola i droga, samoubojstva i pokušaja samoubojstva, ovisnosti, depresije i strahova. Višestruki pobačaji i već postojeća psihička oboljenja statistički znatno povećavaju te rizike.

Stručnjaci se slažu u tome da je postoji znanstveno potvrđena metoda sigurne potvrde ili isključenja izravne uvjetne povezanosti između pobačaja i kasnijih psihičkih posljedica, napomenula je Kummer. U tom smislu postoji “metodički problem”, jer je uobičajeni oblik randomizirane nadzirane dvostruko slijepe studije u ovom slučaju “potpuno neuporabljiv”, nedopustiv iz etičkih razloga i praktično neprovediv”, pojasnila je.

Žene imaju pravo na jasne informacije o mogućim psihičkim posljedicama, siguran pristup alternativnim rješenjima i psihološki posttretman, zaključuju znanstvenici s IMABE-a. Iz perspektive javnog zdravstva napori bi se trebali usredotočiti na smanjenje broja prekida trudnoće. Politički činitelji trebali bi preispitati opravdanje “prekid trudnoće u cilju zaštite psihičkog zdravlja žene”, jer se ono ne oslanja ni na kakvu znanstvenu spoznaju, zaključili su autori istraživanja.