Adolph Kolping osnivanjem svojih Društava kalfi (šegrta) razvio je nove oblike zajedničkog života i učenja. Predani svećenik intenzivno se bavio političkim i društvenim pitanjima svoga doba. Trebalo mu je samo 20 godina da uspostavi mrežu Društava kalfi diljem Europe, usmjeravajući i pomažući tisućama ljudi u potrebi, donosi Katolički tjednik.

Dječak s vizijom

Rođen 8. prosinca 1813. godine kao četvrto od petero djece siromašnog pastira Petera Kolpinga i Anne Marije Zurheyden, tijekom djetinjstva često je živio u sjeni krhkog zdravlja. No, ipak, dokazao se kao sposoban učenik dok je pohađao školu od 1820. do 1826., ali ga je siromaštvo spriječilo u daljnjem obrazovanju.

S 13 godina postao je postolarski šegrt te je kao takav otputovao u Köln 1831. i ubrzo se šokirao životnim uvjetima radničke klase koja je tamo živjela. To se pokazalo presudnim kada je riječ o njegovoj odluci postati svećenikom.

Treba li nastaviti putem koji je odabrao s 13 godina?

Godine 1836. suočio se s najvažnijim pitanjem u svom životu: treba li nastaviti putem koji je odabrao s 13 godina? Ili bi trebao slijediti svoj pravi poziv učenja, nastaviti pohađati školu, studirati i postati svećenikom? U razlučivanju toga pomogli su mu ljudi koji su u njemu prepoznali potencijal i klicu duhovnoga zvanja.

I tako se 1837. – u dobi od 24 godine – Kolping vratio u školu, završio gimnaziju Marzellengymnasium u Kölnu te nastavio studij teologije u Münchenu i Bonnu.

Iskusio bijedu radnika koji su se morali nositi s društvenim promjenama kao posljedicom industrijalizacije.

Za svećenika je zaređen u Kölnu 13. travnja 1845. Prva služba bila mu je ona kapelana u Wuppertal-Elberfeldu. Ondje je iskusio bijedu radnika koji su se morali nositi s društvenim promjenama kao posljedicom industrijalizacije. Kalfe više nisu mogli živjeti u domovima svojih majstora budući da je cehovski sustav propao.

Kolping je u Elberfeldu također upoznao organizaciju za kalfe koju je netom osnovao lokalni učitelj Johann Gregor Breuerte je ubrzo izabran za njezina Praesesa (duhovnog vođu). Ovo je udruženje prepoznao kao izvrstan poligon za prevladavanje društvenih problema koje je donijela radikalna promjena svijeta rada kao dio industrijalizacije.

Društva kalfi

Živeći u vremenu kada se sa svojim idejama pojavio Karl Marx, Kolping je zapravo imao ista stajališta o ovim društvenim problemima budući da je bio suočen s njihovim neposrednim utjecajem kao član klera. Međutim, on je vjerovao u snagu zajednice i volju svakog pojedinca da pridonese pravednijem društvu umjesto revoluciji.

Na temelju svojih iskustava u Elberfeldu, u potpunosti se posvetio širenju pojma Gesellenvereine – Društva kalfi – kao zajednice za pružanje obrazovanja i međusobne podrške.

Njihovi susreti i aktivnosti pružili su kalfama zajednicu nalik na obiteljsku koja je nudila duhovnu potporu.

Tu je ideju neumorno promicao isprva u svom rodnom Rhinelandu, a zatim je otišao izvan granica Njemačke kako bi uspostavio i održao Društva kalfi i njihove socijalne programe. Njegovo skromno podrijetlo kao pastirskog sina, njegova stručna izobrazba i osobno iskustvo kao postolarskog šegrta učinili su ga pouzdanim i sposobnim zagovornikom stvari te se ideja o Društvima kalfi brzo proširila.

U mnogim su mjestima Društva gradila konačišta za kalfe. Njihovi susreti i aktivnosti pružili su kalfama zajednicu nalik na obiteljsku koja je nudila duhovnu potporu daleko od doma zajedno s prilikama za osobni rast kroz obrazovanje.

Pionir katoličkog socijalnog nauka

Također, životopis Adolpha Kolpinga naglašava i njegovu strast prema pisanju. Svoja razmišljanja i uvjerenja izrazio je u brojnim člancima i knjigama u kontekstu velikih društvenih previranja njegova doba. Mnogo je putovao Europom kako bi osnivao Društva kalfi i kako bi kao pisac i novinar imao utjecaj na društvo.

Preminuo je 4. prosinca 1865. u Kölnu, malo prije nego što je napunio 52 godine. Njegova filozofija je bila: „Ljudi moraju udružiti snage s drugim ljudima ako žele postići nešto što jednostavno nadilazi sposobnosti pojedinca.“

To ga je pretvorilo u jednog od najutjecajnijih društvenih reformatora 19. stoljeća i ključnog „pionira“ katoličkog socijalnog nauka.

Ovim je riječima Kolping već prije više od 150 godina pokazao kako je shvatio koliko je važno da svaki čovjek preuzme svoj život u svoje ruke i slijedi svoje ideale i uvjerenja.

Promovirajući vlastite talente i vještine te iskustvo zajednice, potaknuo je kalfe živjeti istinske vrijednosti i dati vlastiti doprinos mirnom i pravednom društvu. Adolph Kolping je u tom pogledu bio pravi vizionar.

To ga je pretvorilo u jednog od najutjecajnijih društvenih reformatora 19. stoljeća i ključnog „pionira“ katoličkog socijalnog nauka čiji se početak može pratiti u enciklici Rerum Novarum (1891.), pape Leona XIII.

Univerzalni uzor

Vrijednost ljudskog rada i njegova prednost nad kapitalom, pravo na udio u društvenom stečenom bogatstvu kao i prvenstvo čovjeka u procesu rada te održivo korištenje zemljinih resursa danas su uvjerenja katoličkog socijalnog nauka koji svoje korijene vuče iz ovog razdoblja.

Uvjerenja katoličkog socijalnog nauka svoje korijene vuku iz ovog razdoblja.

Nije ni čudo da je Kolpingov primjer posebno dobro prihvaćen u siromašnijim zemljama. Njegovo duboko poznavanje života obrtnika i njegova predanost mjestu pojedinca u zajednici čine ga univerzalnim uzorom za ljude svih kultura. To je danas aktualnije no ikad – u globaliziranom svijetu sa sve većom neravnotežom, neorijentacijom, izbjegličkim pokretima i ugroženim okolišem.

Njegovi današnji nasljedovatelji nadaju se i mole da će uskoro biti proglašen svetim.

Organizacija Kolping international suočava se s ovim izazovima diljem svijeta. Njezin cilj je doprinijeti oblikovanju pravednijeg svijeta. Adolph Kolping bio je kršćanin iz uvjerenja. Danas je uzor za više od 400 000 Kolpingovih članova diljem svijeta, koji su ponosni na svog osnivača i njegovo trajno mjesto u povijesti.

Kolpinga je u Rimu 27. listopada 1991. papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, a njegovi današnji nasljedovatelji nadaju se i mole da će uskoro biti proglašen svetim.