Nakon što je osmanlijsko brodovlje uplovilo u Jadran, franjevci su izbjegli s Badije u Korčulu i u crkvu Svih svetih pohranili Gospinu sliku i čudotvorno raspelo. Osmanlije su poharali niz otoka, posebno Korčulu i Hvar, ali grad Korčulu nisu uspjeli osvojiti, donosi fra Petar Lubina u knjizi “Vodič marijanskom Hrvatskom”.

Na osvit Velike Gospe dvadeset velikih brodova s oko 2000 momaka čekalo je jedva 160 korčulanskih boraca na otoku. Grad je kukavički napustila mletačka vojska. Umjesto da Korčulane zvona pozovu na molitvu, zazvoniše ona na uzbunu. Nakon kanonade turskih topova, iskrcaše se Osmanlije na obalu i dadoše se na opsjedanje grada. Započinje neravnopravna borba. U toj su se prigodi Korčulani utekli zagovoru Gospe Badijske.

Dan i noć brojni puk molio je pred Njezinom slikom, koja je bila prenesena u korčulansku stolnicu.

Događa se nešto neobično. Ponovno zazvone zvona. Među Osmanlijama se pronese glas kako kršćanima odnekud pristiže pomoć. Baš na blagdan Velike Gospe zapuhala je jaka bura, kakve nije bilo ni usred zime. Da im se brodovi ne razbiju o morske hridi, nagnala je Osmanlije na bijeg.

Grad Korčula / Photo: Marko Dimic/PIXSELL

Korčulani obuku u vojničke odore djecu, žene i starce i s oružjem ih izvedu na zidine, na što se Osmanlije uvjere kako su kršćani odnekud dobili pomoć. Bez obzira na to, još žešće navale na zidine. Kad su i Korčulani počeli posustajati, ukaže im se Gospa te ih ohrabri.

Idući u procesiji s križem i Gospinom slikom zidinama svoga grada, Korčulanke su uplašile Osmanlije koji su opsjedali njihov grad. (V. Kapitanović)

Već su prije podneva prestale sve borbe. Poginula su svega dvojica Korčulanina. Osmanlije koji su bili na otoku, pokupe se i dokopaju svojih brodova. Nisu se nikad više vratili, a oko 180 ih je poginulo. Gospina pomoć bila je očita. Korčulani je nakon toga prozovu Majkom od Milosti.

Velika je moć Djevice Marije, posebno za one koji joj se predaju s povjerenjem!