Kako bismo se dobro ispovjedili, trebamo valjano obaviti svih pet dijelova sakramenta svete ispovijedi, prenosi portal katedrala – Mostar.

Promisliti grijehe

Prije sv. ispovijedi dobro je moliti Duha Svetoga da nam prosvijetli pamet kako bismo mogli učiniti savjesnu ispovijed. Stoga je dobro prije sv. ispovijedi temeljito ispitati svoju savjest kako bismo se prisjetili počinjenih grijeha. Iskreno se treba upitati: Pristupam li sakramentu sv. ispovijedi s iskrenom željom da očistim dušu i zadobijem nov život, da se obratim, da produbim prijateljstvo s Bogom ili se ispovijedam iz običaja, bez prave želje da se popravim? Kajem li se iskreno za svoje grijehe, žalim li i plačem li nad njima zato što sam uvrijedio Boga, bližnjega i sebe te što mi grijesi upropaštavaju život? Odričem li se iskreno svakoga grijeha i odlučujem li doista da više neću griješiti ili mislim nastaviti griješiti i poslije svete ispovijedi? Ako nema iskrenoga kajanja i odluke da više nećemo griješiti, te ako svojevoljno zatajimo neki teški grijeh, ispovijed nije valjana i ne opraštaju nam se grijesi. Tako činimo još jedan novi veliki grijeh, to jest svetogrdno se ispovijedamo i bez prave nakane primamo Kristove svetinje – sakramente. Sv. ispovijed je obraćenje i odricanje od svakoga, pa i najmanjega grijeha te potpuno opredjeljenje za Krista i život u njegovoj ljubavi i milosti.

Pokajati se za grijehe

Bol zbog uvrede koju sam nanio Bogu, bližnjemu i sebi. Bol zbog počinjenih grijeha sastoji se u kajanju zbog njih, jer smo uvrijedili Boga, učinili da Isus trpi i pati do smrti na križu, uvrijedili i zlo učinili bližnjemu i samome sebi, zaslužili pakao. Bol zbog počinjenih grijeha vrlo je važan dio svete ispovijedi, jer ako nje nema, ispovijed je ništavna.

Odlučiti više ne griješiti

Odluka se sastoji u čvrstoj nakani da više nećemo griješiti. Ako ona nedostaje, to znači da nema kajanja, nema boli zbog grijeha, stoga oni ne mogu biti oprošteni, naprotiv, još se više povećavaju, jer loša ispovijed te potom nedostojna pričest preteški su grijesi. Ako poslije obećanja Gospodinu da ga više nećemo vrijeđati, poslije nekog vremena ponovno padnemo u grijeh, ponovo smo pozvani ići na sv. ispovijed i zamoliti Boga oproštenje.

Ispovjediti sve grijehe

 Priznanje i osuda učinjenih grijeha sastoji se u prikazivanju grijeha svećeniku kako bi nam on dao u ime Isusa Krista odrješenje od naših počinjenih grijeha. Sve svoje grijehe trebamo iskreno očitovati pred svećenikom. Ako tko zbog srama ili površnosti prešuti na ispovijedi ijedan smrtni grijeh i ne ispovijedi ga, učinit će lošu ispovijed i još jedan vrlo teški grijeh – svetogrđa. Ako tko zbog zaborava nije ispovjedio teški grijeh, njegova je ispovijed valjana; bit će mu oprošteni svi grijesi uključujući i onaj zaboravljeni, ali mu ostaje obveza da ga ispovijedi na sljedećoj ispovijedi.

Izvršiti zadanu pokoru

Pokora se sastoji u molitvi ili dobrom djelu koje naloži svećenik za okajanje počinjenih grijeha. Pokoru treba što prije izvršiti. Nakon ispovijedi treba ustrajati u obećanju popravka, te rastu duhovnog života jer zanemarivanje duhovnosti vodi nas ponovno u padove u razne grijehe: mišlju, riječju, djelom i propustom.