O Božjem milosrđu u Starom zavjetu

Neki dijelovi Biblije, osobito u Starom zavjetu, mogu potaknuti na doživljavanje Boga kao osvetoljubivog Boga, ali upravo je papa Ivan Pavao II. u encklici “Bogat milosrđem” govorio o postojanju Božje milosrdne ljubavi u Starom zavjetu, donosi Aleteia.

Milosrđe se u određenom smislu suprotstavlja Božjoj pravdi i u mnogim se slučajevima pokazalo ne samo snažnijim od te pravde već i dubljim. Čak i Stari zavjet uči da, iako je pravda autentična vrlina u čovjeku, a u Bogu označava transcendentno savršenstvo, ipak je ljubav “veća” od pravde: veća u smislu da je primarna i temeljna. Ljubav, da tako kažem, uvjetuje pravdu i, u krajnjem slučaju, pravda služi ljubavi. Primat i nadmoć ljubavi prema pravednosti – ovo je obilježje čitave objave – otkrivaju se upravo kroz milosrđe. To se psalmistima i prorocima činilo toliko očitim da je sam pojam pravda na kraju značio spasenje koje je postigao Gospodin.

Poljska časna sestra i poljski svećenik potaknuli su na štovanje Božjeg milosrđa

U početku je u vizije svete Faustine Kowalske bilo teško vjerovati.  Vlč. Mihael Sopoćko u početku je bio sumnjičav i nije ih u potpunosti odobrio. Bio je zabrinut da vizije otkrivaju heretičko učenje. Međutim, nakon istraživanja zašto štovati Božje milosrđe, vlč. Sopoćko više nije imao dvojbi, što se može vidjeti u sjećanju koje je napisao godinama nakon toga.

U spisima crkvenih naučitelja tražio sam potvrdu da je to najveće Božje svojstvo, kao što je izjavila sestra Faustina, jer o tome nisam pronašao ništa u radovima modernijih teologa. Bio sam vrlo zadovoljan kad sam našao slične izjave kod svetog Fulgencija, svetog Ildephonsea, a još više kod svetog Tome i svetog Augustina, koji su, komentirajući Psalme, imali puno toga reći o Božjem milosrđu, nazvavši ga najvećim Božjim svojstvom. Od tada nadalje, nisam ozbiljno sumnjao u nadnaravna otkrića sestre Faustine.

Isus je tražio da se napravi posebna slika

Za života svete Faustine njezin duhovni učitelj, vlč. Mihael Sopoćko, naručio je umjetniku da naslika Isusovu sliku na temelju opisa svete Faustine. Sopoćko u pismu iznosi kako je platio umjetnika Eugena Kazimirovskog i što je sveta Faustina mislila o krajnjem rezultatu.

Na moj zahtjev, gospodin Eugene Kazimirowski započeo je slikanje slike 2. siječnja 1934. godine. Sestra Faustina je uz dopuštenje predstojnice, majke Irene, dolazila jednom ili dva puta tjedno u slikarski atelje (u društvu druge sestre) i davala upute kako bi trebala izgledati slika. Nekoliko mjeseci slikar nije mogao zadovoljiti davateljicu uputa koja se zbog toga rastužila te je to je vrijeme u svoj dnevnik zapisala: „Jednom kad sam bila kod tog slikara, koji slika sliku, i vidjela je da je nije tako lijepa kao Isus, postala sam jako tužna, ali to sam duboko skrivala u srcu. Kad smo napustili slikara, majka predstojnica ostala je u gradu da rješava razne stvari, ali kad sam se vratila kući, odmah sam krenula prema kapelici i dobro se isplakala. Rekla sam Gospodinu:”Tko će te naslikati tako lijepog kao što si ti?“ Odjednom sam čula riječi: „Nije u ljepoti boje niti kista veličina ove slike, već u mojoj milosti.”

Sveta Faustina nastavila je davati upute kako umjetnik može poboljšati svoje djelo, ali slika nikada nije osvojila njezino srce. Bilo joj je teško uskladiti viziju koju je vidjela sa statičnim prikazom slike.

Molitva krunice Božjeg milosrđa

Jedna od pobožnosti koju je Isus otkrio svetoj Faustini bila je krunica Božjeg milosrđa.

Postoje divna obećanja samog Isusa za apostole Božjega milosrđa zapisana u spisima svete Faustine: “Duše, koje postanu apostoli i širitelji moga milosrđa, štitit ću svega njihova života kao što majka štiti svoje novorođenče, a u času njihove smrti neću za njih biti Sudac nego Spasitelj. U ovo zadnje vrijeme, duša nema ništa drugo za svoju obranu, osim moga milosrđa. Sretna ona duša, koja je svega svoga života nastojala biti pod zaštitom moga milosrđa, jer takvu dušu neće stići moja pravda.”

Više o krunici Božjeg milosrđa doznajte OVDJE.

Sveti Ivan Pavao II. proglasio “Nedjelju Božjeg milosrđa”

Godine 2000. sveti Ivan Pavao II. kanonizirao je poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku i službeno preimenovao drugu vazmenu nedjelju u “Nedjelju Božjeg milosrđa”.

Ivan Pavao II. to je učinio kako bi podržao Faustine vizije, kao i da bi stavio veći naglasak na Božjem milosrđu u 21. stoljeću.

Objasnio je to ovako:

Božje milosrđe dopire do ljudi kroz srce Krista raspetoga: “Kćeri moja, reci da sam ja personificirana ljubav i milosrđe”, Isus će reći s. Faustinu (Dnevnik, str. 374). Krist izlijeva ovu milost na čovječanstvo putem slanja Duha koji je u Trojstvu, Osoba-Ljubav. A nije li “drugo ime” ljubavi milosrđa (usp. Dives in misericordia, br. 7), shvaćeno u svom najdubljem i najnježnijem aspektu, u svojoj sposobnosti da na sebe preuzme teret bilo koje potrebe i, posebno, u svojoj golemoj sposobnosti za oprost? Danas je moja radost zaista velika u predstavljanju života i svjedočenja s. Faustine Kowalske cijeloj Crkvi kao Božjeg dara za naše vrijeme… Isus je rekao s. Faustini: ‘Čovječanstvo neće naći mira dok se pouzdano ne okrene Božjem milosrđu’ ( Dnevnik, str. 132).

Važno je onda da prihvatimo cijelu poruku koja nam dolazi od Božje riječi na ovu drugu vazmenu nedjelju, koja će se odsada u cijeloj Crkvi nazivati ‘Nedjelja Božjeg milosrđa’.