Kad je Bog otjerao naše prve roditelje iz rajskoga vrta, podsjetio je Adama, “sjeti se da si prah i u prah ćeš se pretvoriti” (Post 3,19). Ove riječi čujemo svake godine na Pepelnicu, kada nam svećenik stavlja pepeo na čelo, podsjećajući na našu smrtnost i ozbiljnost korizmenog hodočašća koje ćemo započeti.
Starozavjetna simbolika pepela označava tugu i pokajanje, piše Simply Catholic. Jeremija zapovijeda Izraelu da oplakuje nadolazeću propast kad kaže: „Odjenite se u kostrijet, uvaljajte u pepeo“ (Jer 6,26). Kad Job izađe iz svog mučnog susreta s licem u lice s Bogom, on kaže: “Govorio sam, ali nisam razumio. … Stoga se … kajem u prahu i pepelu” (Jb 42: 3-6). Isus koristi slične slike kada kritizira tvrdoću srca svojih slušatelja: “Teško vama … da su silna djela učinjena u vašoj sredini bila učinjena u Tiru i na Sidonu, oni bi se davno pokajali u kostrijetu i pepelu” (Mt 11,21).
Pepeo i prašina čine isto. Ni jedno ni drugo nije posebno ugodno i oboje nas podsjećaju da je Bog koristio prilično neprivlačan materijal kad nas je stvorio. Korizma nas podsjeća koliko je Krist preuzeo kroz Utjelovljenje i što nam je ponudio na križu.