Službenica Božja Pauline Marie Jaricot rođena je 22. srpnja 1799. u Lyonu u pobožnoj katoličkoj obitelji kao sedmo dijete u svojih roditelja, piše Župa i Svetište Presvetog Srca Isusova iz Studenaca u Hercegovini.

Iz obiteljskog ozračja u srce male Pauline Marie osobito su se usjekle teme o misijama i misionarima. Nije onda čudno da je sanjala o tomu kako će postati misionarka. U petnaestoj godini ostala je bez majke od koje je poprimila ljubav prema odricanju i žrtvi.

Nakon jedne propovijedi koju je snažno doživjela, kao pravo obraćenje, oduševila se za potpunu čistoću srca. Tako je sa 17 godina, točnije na Božić 1816., kao djevojka zavjetovala doživotno djevičanstvo. Već sljedeće godine 1817. osnovala je udrugu djevojaka za „Zadovoljštinu Srcu Isusovu koje je nepriznato i prezreno“. U tomu krugu nastala je i ideja o pomoći misijama.

Djelo za širenje vjere

Već u svojoj 20. godini, 1819., izgradila je vlastiti način prikupljanja sredstava za pomoć misionarima i za širenje vjere. Kako? Svoje najbliže prijatelje zamolila je da svaki pronađe po deset svojih prijatelja koji su voljni svaki tjedan dati jedan novčić Propagandi za širenje vjere. Tako se prikupljao novčić po novčić i stavljao u zajedničku kasu.

Očito, Paulina je ozbiljno shvatila Kristove riječi: „Kao što mene šalje otac i ja šaljem vas“ (Iv 20,21). Te je riječi čula, usvojila i pretočila u djelo koje se iz Lyona proširilo na cijelu Francusku, potom na susjedne europske zemlje, te na ostale kontinente. Njezin joj brat Phileas, bogoslov, u svomu pismu od 15. travnja 1822. piše proročki u pravomu smislu riječi:

„Samo nastavi širiti ovo djelo što ga je Bog započeo po tvojim rukama i koje je možda gorušičino zrno što treba izrasti u veliko stablo i… na njegove dobrotvorne grane doći će počivati barbarski narodi“. Imao je pravo. Danas je to vodeća ustanova u svijetu koja, zahvaljujući brojnim prijateljima misija, stoji iza mnoštva projekata u korist siromašnih, bolesnih, nemoćnih, napuštenih i ostavljenih širom misijskih krajeva svijeta.

Ovo je bio početak Djela za širenje vjere koje se, odobrenjem pape Pija XI. 3. svibnja 1822. nazvalo: Papinsko misijsko djelo za širenje vjere.

Pokret Žive krunice

Ova milosrdna djela mogla su proizaći samo iz milosrdnoga srca koje oblikuje istinska kršćanska duhovnost i hrani svakodnevna molitva. Pauline Jaricot bila je svjesna da duhovna pomoć nadilazi onu materijalnu. Tako je 1826. osnovala Društvo (udrugu) žive krunice. Krunicu je svakodnevno molilo petnaest članova, svaki član po jednu desetku. Tako se razvila svakodnevna mreža molitelja na razne nakane Crkve. Bila je to izvrsna potpora misionarima. Uz molitvu, društvo je promicalo čitanje duhovnoga štiva.

No, Pauline nije na tomu stala. Svjesna težine života običnih ljudi i radnika svojim je članicama „Žive krunice“ otkrila da kani osnovati „nebesku banku“. Radilo se o beskamatnom bankovnom poslovanju. Oni koji su željeli pomoći siromašnim radnicima imali su mogućnost staviti dio svoga novca na banku, bez potražnje kamata, koji su radnici prema potrebama posuđivali i vraćali prema mogućnostima. Bilo je to nešto nečuveno, vrlo humano ali i primamljivo raznim prevarantima i mešetarima. Projekt su ubrzo preuzeli sumnjivi ljudi nečasnih nakana.

Pauline Marie se dala nagovoriti da sav imetak uloži u neko poduzeće čiji je vlasnik bio teško zadužen. Bila je prevarena i izigrana. Ekonomska kriza kasnih četrdesetih godina 19. stoljeća donijela joj je potpuni bankrot i veliko poniženje. Završila je na listi siromaha u svojoj župi, lišena svega osim Boga koji joj je ostao najdraži prijatelj i najveće bogatstvo. Umrla je 9. siječnja 1862. na glasu svetosti. Tijelo joj je pokopano u obiteljsku grobnicu a 1935. preneseno je u crkvu sv. Niziera u Lyonu. Biskupijski postupak za proglašenje blaženom pokrenut je 1930. u Lyonu, a papa Ivan XXIII. izdao je 25. veljače 1963., dekret kojim se Pauline Marie Jaricot može zvati časnom službenicom Božjom.