Novom enciklikom Dilexit nos papa Franjo pridružuje se velikim papama prethodnih stoljeća u preporučivanju pobožnosti prema Kristovu Srcu. Donosimo pregled
Pape o Srcu Isusovu
Počevši s blaženim Pijom IX., koji je 1856. godine uveo liturgijsku proslavu blagdana Srcu Isusovu za cijelu Crkvu, svi pape dvadesetog stoljeća žarko su preporučivali pobožnost prema Kristovu Srcu.
Njegov nasljednik Lav XIII. 1899. godine potpisuje Annum sacrum, prvu encikliku o Srcu Isusovu u kojoj potiče vjernike na pobožnost i posvetu Presvetom Srcu.
Ljubav je sadržaj i cilj pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu
Iste godine, na pragu ulaska u novo stoljeće, učinio je svečanu posvetu sveopće Crkve Presvetom Srcu Isusovu kao znaku i slici beskonačne ljubavi Isusa Krista.
Dosad objavljeni najvažniji crkveni dokument o Srcu Isusovu je enciklika Pija XII. Haurietis aquas, napisana 1956. godine, koja donosi biblijsko i teološko utemeljenje štovanja Srca Isusova. U njoj Pio XII. naglašava kako je simbolika srca u službi ljubavi, ljubavi koja je ujedno sadržaj i cilj pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu.
Objava Srca Isusova Margareti Alacoque
Papa Pio XII. ističe kako se teološko razlaganje o samoj pobožnosti Srcu Isusovu ne temelji na mističnim iskustvima svete Margarete Marije Alacoque koja je između 1672. i 1690. godine primala posebne objave o Srcu Isusovu.
Crkva je dokazala i priznala vjerodostojnost privatnih objava koje su joj bile dane od samog Spasitelja, sama Margareta proglašena je svetom 1920. godine, njezini spisi potaknuli su vjernike na pobožnost Srcu Isusovu, no sadržaj objava ne unosi ništa novo ili strano u već postojeći katolički nauk o Božjoj ljubavi i Isusu Kristu kao Otkupitelju svih ljudi, nego ga samo tumači i približava vjernicima.
Objava Srca Isusova cijeloj Crkvi
Procvalo je iz žive vjere i žarke bogoljubnosti
Liturgijsko štovanje Srca Isusova nastajalo je tijekom dva tisućljeća diljem Crkve.
„Procvalo je iz žive vjere i žarke bogoljubnosti kojom su bile prožete neke povlaštene osobe prema poklona dostojnom Otkupitelju i Njegovim slavnim ranama, koja su kao najrječitija svjedočanstva Njegove neizmjerne ljubavi.“ (Haurietis Aquas, br. 52.)
Ljepota i zasluga privatnih objava sv. Margareti M. Alacoque sastoji se u unošenju novih načina štovanja i zahvalnosti upućenih samom Isusu Kristu kroz sliku Njegova Srca, uvođenja novih pobožnosti koje nas pokušavaju približiti samom izvoru sve dobrote i ljubavi – Srcu Isusovu.
U idućem nastavku donosimo što su o Srcu Isusovu naučavali pape sv. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.