Hoće li nas mlinski kamen povući na dno kao posljedica sablazni svih kula koje gradimo iskorištavajući se međusobno?

"Pokušao sam mu objasniti da nisam došao biti protiv njih nego sam tamo na raspolaganju ako netko želi razgovarati ili eventualno mogu pomoći nekome tko pretjera s alkoholom ili opijatima i da ih ne želim smetati, ali očito je sama moja pojava bila provokacija i dalje je bio dosta neugodan. Moram priznati da sam mislio da će me udariti, a s obzirom na to da je dosta krupniji od mene nije mi baš bilo ugodno."

Netko se hvali kako je veliki vjernik, kako redovito ide na misu, a ponaša se nedolično, ili mu je svejedno kad psuje (i opravdava to svojom slabošću), zatim mu je svejedno kad zbog svoje neorganiziranosti ili umora propusti misu te zaboravlja moliti. Ili nije pravedan prema podređenima (ne isplaćuje uopće ili na vrijeme plaću).

Pitanje svih naših pitanja potpuno je isto: „Tko je najveći?“ Tko je važniji, tko ima veće zasluge, čija je pozicija viša, tko je kome dužan poštovanje, tko koga mora slušati, tko je pametniji, tko je ljepši, tko je prvi…

Padra Pija poznajemo kao strogog ispovjednika, ali i kao čovjeka koji je jako supatio sa svima koji su mu se obraćali za pomoć i molitvu. I dan danas brojna su uslišanja po zagovoru Padra Pija. No, ono što je manje poznato jest da je Padre Pio, poput mnogih svetaca, bio iznimno duhovit. Duhovitost je zapravo znak istinske duhovnosti. Sveci koji su se intenzivno družili s Bogom za vrijeme zemaljskog života zračili su nečim transcendentnim što se odražavalo i u njihovoj duhovitosti.

Jesmo li osobe od povjerenja? Tu bi odmah brzopleto odgovorili pozitivno. Ali u stvarnosti, je li tako? Što je to pravo povjerenje? To je jedan predivan osjećaj da će sve pozitivno dogoditi. Taj se osjećaj razlikuje od osjećaja nade. Povjerenje je očekivati od osobe koja nešto organizira da će to učiniti u skladu sa njihovim životnim vrijednostima. Osnove povjerenja su kredibilitet, pouzdanje i autentičnost. Teško je osobi koja je iznevjerena.

U organizaciji franjevačkog bratstva u Pazinu na Pepelnicu kreću korizmene e-Duhovne vježbe.

Na sedmu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Vladimira Delića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Josipa Radnika u Osijeku. Vlč. Vladimir Delić, između ostalog se pita: "Neprijatelj! Tko je to? Kolega na poslu koji me ne može vidjeti. Zavidni rođak koji je bacio oko na moj posjed. Jezičava susjeda koja vidi sve koji zalaze u moju kuću... Zar njih trebam voljeti? Ne mogu ih ni podnijeti, a kamoli voljeti!"

Mi kažemo da je normalno posuđivati novac samo onome tko nam ga može vratiti, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je ljubiti onoga koji nas ljubi, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Mi kažemo normalno je mrziti neprijatelje, ali Isus kaže: Ne, to nije normalno. Znate li zašto Isus tako kaže?

Ovo je dokaz kako čovjek, kako ljudi nisu puke žrtve okolnosti u kojima žive, žrtve prisila društva koje ih okružuje, robovi zagušljivih navika, predaja. Čovjek je stvoren za slobodu srca, za širine i daljine, za nebeska prostranstva koja pucaju na sve strane pred nama s vrhunaca.