Budući da je u našoj prirodi potreba da radimo, rad se može posvetiti i učiniti svetim. Dan posvećen Bogu nije dan rada nego dan odmora.

Legandarna hrvatska pjevačica poznata po starogradskim pjesmama Vera Svoboda preminula je u ponedjeljak 1. travnja, u 88. godini života.

Josip je zaslužio najveće počasti jer ga čast nikada nije doticala. Crkva nema ništa slavnije, jer nema ništa skrivenije. Neka nam Svemogući Bog osigura da uvijek poštujemo Josipovu skrivenu krjepost.

Evanđelje opisuje odsutnost koja zbunjuje učenike, pripremajući ih za Prisutnost koju njihova srca žele.

Antifonu "Kraljice neba, raduj se" molimo od uskrsne nedjelje sve do nedjelje Duhova umjesto molitve "Anđeo Gospodnji".

Pred Bogom, svaka, pa i najmanja i najbeznačajnija žrtva i molitva za svećenike, ima neizrecivu vrijednost. To potvrđuje iskustvo Božjeg poziva jednog njemačkog biskupa iz 19. stoljeća, Wilhelma Kettlera.

"Svake se godine pitamo, možda i u moru nekršćanskih poruka: što je za nas Uskrs, a što ne bi trebao biti? Uskrs ne smije biti samo prilika za susret obitelji, ali on to svakako jest. Uskrs ne bi trebao biti prilika za bolje jelo, ali i hrana je važna. Uskrs ne može biti jedan od rijetkih dana u godini kada ću Župu počastiti svojom prisutnošću na svetoj misi, a prije toga se i ispovijedati, ali i to je silno važno. Uskrs je sve ovo, ali nikako samo jedna od tih pojava", poručuje fra Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.

"Vjera u preobraženo tijelo, oslobođeno spona prolaznosti i vremenitosti, ne bi trebala biti tek neka puka i površna nadogradnja na možda ionako već ugroženu ljudsku egzistenciju. Takva vjera i s njom povezana nada ne bi se mogle označiti kršćanskima. One su više nekakve površne i plutajuće ideje koje ne mogu bitno promijeniti čovjeka kad se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom vlastitom postojanju", poručuje između ostalog u Vjesniku Đakovačko - osječke nadbiskupije svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Oliver Jurišić.

Ivan svoje evanđelje piše iz vjere u uskrslog. Da nije bilo ovog događaja, ne bi bilo napisano ni njegovo evanđelje. Ili bolje, da nije bilo uskrsnuća, ne bi bilo ni Novog zavjeta!

U Tanzaniji katolici se pozdravljaju tako da jedan kaže: Kristu!, a drugi odgovora: Tumaini letu! U prijevodu: Krist! Nada naša! Tako navještaju Evanđelje jedan drugome, a kad se naviješta Evanđelje, Duh Kristov silazi na one koji prihvaćaju navještaj i pali u njima jedino stvarno Svjetlo, jedinu realnu Nadu u ovom mračnom i beznadnom svijeta.