O putu od trenutaka kojih se duboko sramio, duhu promašenog života, paklu grijeha do susreta s Bogom koji oprašta i daje novi život svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

"Zaista nije prirodno da roditelj mora sahraniti svoje dijete, neizmjerno je teška ta situacija, ali ona daje neke odgovore na ova pitanja koja su meni došla kao odgovori. Oko vremena i mišljenja, sjetim se priče o cvrčku koji po cijele dane pjeva i svira i o mravu koji skuplja namirnice za zimu. Kao mladi ljudi uvijek mislimo da imamo vremena za sve, ali prečesto se uvjerimo da nemamo, pogotovo kad su ispiti i učenje u pitanju. Iako smo se uvjerili kako nam je vrijeme prečesto kratko, uvijek, ali baš uvijek mislimo kako će biti vremena za Boga, a mi sad imamo nekog svog posla", poručio je franjevac Vinko Brković u objavi na Facebooku.

Malo toga se zna o sv. Joakimu i Ani, te jesu li živjeli dovoljno dugo da mogu vidjeti svog unuka - Isusa. Kako god bilo, možemo zamišljati da bi sigurno uživali u svom unuku i pružali mu nježnost, blizinu i ljubav koju djedovi i bake pružaju voljenim unucima.

„Vidjeti mog oca kako raste u svom odnosu s Gospodinom doista je utjecalo na mene vlastitom željom da slijedim Krista. Gledajući njegovu hrabrost da prepozna vlastiti poziv i slijedi Božji plan u svom životu, dalo mi je snagu i hrabrost da budem otvoren prema istoj stvari u svom životu ... Igrao je vrlo važnu ulogu, znao to ili ne u to vrijeme". U nastavku donosimo svjedočanstvo o međusobnoj podršci, nadahnuću između oca i sina koji su odlučili, svaki na svoj način, služiti Gospodinu u crkvenoj službi.

Pazinski su fratri pripremili duhovne vježbe za ljeto pod nazivom "On mi daje odmora." (Psalam 23).

Danas slavimo svetog Joakima i Anu. Sveti Joakim i Ana su, prema tradiciji, roditelji Blažene Djevice Marije. Ne spominju se u Evanđeljima ni drugdje u Svetom pismu, tako da sve što o njima znamo dolazi iz crkvene predaje i apokrifnih spisa, prvenstveno Jakovljeva evanđelja, apokrifnog spisa iz drugog stoljeća.

Sv. Petar Alkantarski, franjevac, živio je u 16. st. i osnivač je reformiranog ogranka Franjevačkog reda nazvanog Diskalceati – Bosonogi, koji se odlikovao pokorom, postom, ustrajnom molitvom i strogim siromaštvom. Istaknuo se kao vrstan duhovni savjetnik sa sposobnošću poniranja u ljudska srca, mislilac i pisac.

Dugo putovanje obraćenja i milosti pomoglo je ovom paru da prođe kroz razornu nesreću. "Bio sam spreman i svjestan da je možda došlo moje vrijeme. Zamolio sam svećenika da mi udijeli sakrament bolesničkog pomazanja. U tim trenucima boli privio sam se u Gospodinov zagrljaj. Osjetio sam Božju ljubav kao nikada prije. Gospodin je radio na mom srcu, omekšao ga i učinio me poslušnijim. Gospodin je ne samo izliječio moje tijelo, već je moje kameno srce pretvorio u srce od mesa. " Svjedočanstvo obraćenja i vjere ovog bračnog para donosimo u nastavku.

Zaklada „Sveta Maravillas od Isusa“ izdala je knjižicu u kojoj su sabrane misli sv. Maravillas od Isusa pod nazivom „Zrake svjetlosti i ljubavi“. Misli su preuzete iz brojnih svetičinih pisama duhovnicima, sestrama karmelićankama i dobročiniteljima. One nam pomažu u razumijevanju karmelske duhovnosti koja se temelji na kontemplaciji, kao i na vlastitom produbljivanju odnosa prema Gospodinu i Njegovoj majci.

Nemoj preko ljeta, u tjedan-dva odmora, učiniti nešto za što ćeš udarati glavom u zid cijele godine ili ne daj Bože – do kraja života. Gdje to ideš i što to radiš da ondje za Isusa ne bi bilo mjesta, pita se fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.