"Svaki njegov dar, milost mora nas oduševljavati za veću ljubav, za savršenije nasljedovanje Isusa i da steknemo prave, solidne kreposti. Mi smo dužni sve ostaviti, sebe prezreti, sebe svući i obući se u Isusa. Bog daje milosti. On će ih dati sve više i više koliko god kod nas bude veći odaziv i suradnja s milošću. Dva su posebna momenta, koja vas moraju ganuti, dirnuti i potaknuti da savršeno stupate putem svetosti, koju vam Isus pokazuje a duhovnog oca čuva i drži, da vas to uči i prema tomu vodi", poručivao je o. Ante Antić svojoj duhovnoj djeci.

"Potrebno je shvatiti da duhovni poziv u sebi sadrži samo jedan poziv koji možemo sažeti u želju da svoj život na ovoj zemlji želim potrošiti za spas ljudi", poručuje fra Mate Bašić u objavi na Facebooku.

"Brak je svet, za brak se treba pripremiti i boriti, biti spreman na odricanje i žrtvu... Odricanja i žrtve vode nas k Isusu", napisala je akademska umjetnica Eva Vukina iz Čakovca na društvenim mrežama. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.

Tijekom svete mise imamo priliku moliti s drugima dok sudjelujemo u ovom obliku zajedničke molitve. Kroz štovanje u zajedničkom slavlju sudjelujemo u trajnom dijalogu s Bogom. Tijekom mise zauzimamo različite položaje poput stajanja, sjedenja, klečanja, a u posebnim slučajevima i ležanja. Također se služimo liturgijskim znakovima i gestama tijekom svete mise. Sve to postaje sastavni dio obreda, jer svaki položaj tijela ili ruke govori nešto drugo. Moja je želja da sve to uzmem u svoju privatnu molitvu, da mi pomogne da uđem dublje u svoje razgovore s Bogom.

"O Gospode, naše bi srce puklo od bijesa i očaja. Kleli bismo neprijatelje i Boga. Zaurlali bismo i kao izbezumljeni trgali ruku s čavala da još jednom stisnemo šaku. A ti veliš: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. Neshvatljiv si, Isuse", riječi su Karla Rahnera, jednog od najpoznatijih rimokatoličkih teologa 20. stoljeća, koje donosi u svome razmatranju o našem Raspetom Spasitelju.

Sveti Josip je zanimljiv svetac. Njegov je život urešen s puno tišine i s malo riječi koje su nam o njemu u Evanđelju zapisane. Ipak, Crkva se iz tih malo riječi tijekom dva tisućljeća neumorno na njegovu primjeru nadahnjuje. Što možemo naučiti mi iz njegova snažnog duha, koji kao svoju odliku nosi ono što je na prvu u potpunoj suprotnosti – nježnost?

Teško je biti osoba molitve ako se samo žurimo, obavljamo stotinjak zadataka ili nas zaokuplja 101 stvar koju treba obaviti. Ono što moramo učiniti da postanemo ljudi molitve jest: usporiti. Pokušajte ovo: umjesto gutanja hrane, uživajte u svakom zalogaju. Umjesto jurnjave niz ulicu, šetajte opušteno. Morate li čekati na nešto ili nekoga, oduprite se iskušenju da to vrijeme ispunite radom. Radije upotrijebite tih nekoliko minuta da postanete svjesniji svijeta oko sebe i unutar vas.

"Što je onda s istinom? Istina treba biti rečena blago, ponizno, u diskreciji i ljubavi! Što kada istina bude odbačena? Tada moja odgovornost prema bratu završava. I dalje mogu s njim biti u ljubavi, ali mu ne mogu, osim molitvom, nikako drukčije pomoći", piše franjevac konventualac fra Ivan Marija Lotar na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Božje planove ne razumijemo uvijek, ali uvijek možemo biti vjerni. Svećenik koji uporno traži Krista zna da se na Boga može osloniti. No, mora tražiti i one koji su mu povjereni. Postoji mnogo razloga zašto čovjek od Boga odluta, ali je upravo svećeniku povjereno da izgubljeno nađe. Kao što se otac brine da njegova djeca imaju što jesti, da se razvijaju u jake i zdrave ljude te kako sebe daje ako dijete zastrani, isto tako i svećenik ima zadaću hraniti, braniti i tražiti na duhovnom polju", piše franjevac Robert Kavelj.

Na četrnaestu godinu kroz nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed profesora KBF-a u Đakovu i svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u Rimu mr. Ivana Benakovića. U propovijedi vlč. Benaković ističe: "Isus Krist od nas ne traži puno, tek da ga prepoznajemo u susjedstvu, u običnosti ljudskih susreta i vrevi našeg 'danas'. Tamo gdje se čini kako je ljudskost toliko prevladala i da od Duha nije preostalo apsolutno ništa."