Gospa od sedam žalosti zaštitnica je Slovačke i vrlo je draga papi Franji. Pedesetih godina 20. stoljeća komunisti su nastojali potisnuti marijansko svetište Šaštin, kao što su učinili s drugim svetištima u Slovačkoj. Danas, Gospa od sedam tuga, zaštitnica zemlje, prati nacionalne obitelji i one koji pate u pandemiji.

Oprostio sam se od njega i njegove supruge i otišao iz San Giovanni Rotonda. Tri mjeseca kasnije ponovno sam ga vidio na trgu. Prišao sam mu i, bojažljivo, pomislivši da je u žalosti, upitao ga: "Kako je vaša supruga?" "Ozdravila je", odgovorio je presretan.  "A vi? Jeste li se ispovjedili", upitao sam. "Da! Petnaest dana nakon našeg razgovora s Padre Pijom vratio sam se ovdje. Promatrao sam kako mi supruga polako umire i pomislio da ću, ako se vratim vjeri, spasiti i nju i sebe. Odlučio sam doći u San Giovanni Rotondo na ispovijed. Kazao sam Padre Piju: ‘Sada vjerujem! Možete li nešto reći Gospodinu o mojoj umirućoj supruzi?‘ ‘Da‘, odgovorio mi je. Otišao sam kući i ženi je bilo bolje. Otišli smo liječniku koji začuđen nije prestajao vikati da se dogodilo čudo. Sada smo ovdje jer moramo zahvaliti Padre Piju."

"Možemo slobodno reći da u Crkvi ima poganih vjernika koji mole, a ustima proklinju svoje bližnje i sve oko sebe, uvijek na sve gledaju negativno i rijetko kad će se iz njihovih usta čuti neka dobra riječ o nekome. Imamo i one koji će biti darežljivi i dati neku donaciju, ali za uzvrat očekuju da im se bar spomene ime ili da im se napravi spomen ploča, a onda se sazna da ti veliki humanitarci ne plaćaju radnike ili se prema njima odnose kao prema robovima", piše fra Mario Berišić na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Nastojao sam se istaknuti u svim tim područjima i uložio sam svu svoju vrijednost u održavanje ove slike o sebi. Ali sada tvrdim da se moja vrijednost ne mjeri svjetovnim uspjehom, već se mjeri Božjom neizmjernom ljubavlju prema meni."

U Preobraženju Isusa Krista, glas s neba rekao je: „Ovo je moj ljubljeni Sin, u Njemu mi sva milina! Slušajte ga ”[Matej 17, 5]. Slušamo li?

Ne ostaje li On i danas tamo, skriven, ali u svom proslavljenom tijelu, krvi, duši i božanstvu, čekajući da ga dođemo pronaći u bilo kojoj otključanoj katoličkoj crkvi? Ne nada li se da će svi koji su ga izgubili, a daleko su od njega, doći na misu i klanjanje da ga pronađu?

"Ti me pouči kako ću te štovati, kako ti dati svoj prinos, kako se klanjati tebi u Duhu istini"

"Gospodine! Pomozi mi u svemu i svima pronalaziti Tebe Stvoritelja. Ne molim te, Gospodine, da me oslobodiš križeva i poteškoća. Ali te molim, podupri me svojom milošću da ih mogu s radošću prihvatiti te me ne slome. Ne bojim se padova. Ali se bojim da neću moći ustati". Pročitajte pjesmu "Molitva za život" s. Tajane Hrvatin, redovnice Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova.

Zašto je molitva lijek za tugu? Tužni smo ako se usredotočimo isključivo na ovaj svijet. Svi naši dragi već su umrli ili će u konačnici umrijeti, a i mi također. Da, možemo se skrivati od ove stvarnosti pomoću ‘ispraznih užitaka’, kako ih Franjo naziva, ali oni ne mogu nadići stvarnost kada ovako i onako sve završava sa smrću.

"Ranjen čovjek, koji je odlučio ići naprijed, najveća je snaga koja hoda ovom zemljom"